Hrvoje, jeste li ikad bili na stadionu Eintrachta, ili barem na nekoj utakmici Bundeslige?
Nikada na Bundesligi, ali sam se milijun puta napatio sa svojim Dinamom, da o repki uopće ne pričam. Ali Eintracht uživo vidio nisam.
Otkud uopće ime za roman?
Naslov mi samo tako pao na pamet, inspirirala me anegdota dobrog starog Štefa Lamze i kako je on otplesao taj valcer protiv Eintrachta. A roman je krimić, sa svime što tu ide, serijski ubojica, inspektori koji ga ganjaju, drama, jeza i zavrzlama. Kaže mi Milana Vuković Runjić, koja je predstavljala knjigu na promociji, da sam je toliko preplašio da sinoć nije išla baciti smeće ispred zgrade, kaže da ju je bilo strah. Onda sam valjda napravio dobar posao.
Iako svi znaju da vam nije bitan broj pečata u putovnici nego smisao putovanja, koji je trenutačni broj, a koji cilj?
Broj je 116 zemalja na svih 7 kontinenata plus još desetak teritorija. I to je sve, ništa više od mene po tom pitanju. Cilj je bio da pošteno uživam na svim tim putovanjima, taj sam cilj ispunio, i izašao sam iz igre. Nikada više pisanje putopisa, ništa nove zemlje, samo mjesta gdje su plaže, puno sunca i dragi ljudi. Svemu dođe kraj, pa i tom dijelu života u kojem su putovanja bila posao.
Koja je sljedeća destinacija, koji povod?
Odradio sam predavanje za jednu aviokompaniju, pa su me nagradili s dvije besplatne avionske karte bilo gdje u svijetu. Na jesen vodim sestru na Dominicanu, imam tamo super frendice, idemo se seka i ja malo kupati, sunčati i zezati. Čisti turizam.
Koliko je dana putovanja da ispravi kičmu iskrivljenu od pisanja?
Prvih pet minuta putovanja, i kičma je odmah ravna.
Što ste ostavili za zadnje putovanje u životu?
Zadnje putovanje u životu će biti onih kobnih nekoliko stotina metara od krematorija do grabe gdje čeka ekipa s lopatama i tugujuća rodbina. Ali ne bih ja to tako skoro, samo pomalo.
Gdje možemo nabaviti knjigu?
Na svim kioscima tiska u državi i u većim knjižarama.
Hvala puno!
