Galerija
Stotinjak kilometara udaljen od Rima, na vrhu brežuljka, leži talijanski gradić Civita Di Bagnoregio, poznat i kao „umirući grad“. Priču o njemu smo već ispričali prije nekog vremena pa je se možete podsjetiti, a u međuvremenu stanovnici, njih tek nekoliko, sa strepnjom čekaju hoće li UNESCO njihov grad uvrstiti na popis Svjetske baštine ili ne.
Naime, ovdje se ne radi samo o dobivanju prestižnog statusa, već doslovno o preživljavanju. Naime, UNESCO-ovo priznanje zasigurno bi dovelo do turističkog booma, a samim time i tri tisuće godina stari grad počeo bi se razvijati.
Sam nadimak grad je dobio jer se stoljećima lagano „gasi“ ponajprije zbog prirodnih uvjeta, te su potresi ovdje bili relativno česti, kao i klizanja tla. Danas je grad spao na tek nekoliko ulica, a dolazak u njega moguć je jedino preko pješačkog mosta. S vremenom je grad i ojačan, tako da ga doslovno drže instalirane ogromne podzemne šipke.
Turizam je već posljednjih godina pomogao da grad opstane, pa je tako u 2019. godini zabilježio velik broj posjeta turista, koji su ga odlučili ne zaobići na proputovanju iz Firence u Rim. Za prolaz već spomenutim mostom treba izdvojiti nešto manje od četrdeset kuna. Ipak, s dolaskom pandemije nestalo je i turista, pa je jasno da ih nakon pandemije opet treba zainteresirati za dolazak, pri čemu bi priznanje dobiveno od UNESCO-a mnogo značilo.
Konačna odluka očekuje se tek u lipnju 2022. godine, a dotad će umirući grad raditi ono što najbolje zna – još malo odolijevati zubu vremena.
