Kada nekoga želimo upozoriti na manjak manira, obično ga pristojno pitamo da li je izašao iz špilje. No, špilje su nam nekad bile dobar dom, i odredile mnoga naša ponašanja sve do danas. Čovjek im se kroz povijest vraćao, a one u koje vas danas vodimo dokaz su da upravo ove primitivne nastambe mogu biti simbol kulturnog i umjetničkog razvoja te moći jednog društva. Idemo u tri najpoznatija gruzijska naselja isklesana u kamenu.
Uplistsikhe, grad običnih ljudi iz paganskih vremena
Uplistsikhe (doslovno: utvrda gospodara) je antički grad uklesan u stijenama planine gruzijske regije Gori.
Njegovi špiljski stanovi poredani su slojevito, na terasama od golog kamena. Iz zraka izgleda kao masivni filmski set, no ovdje nema ni struje ni rasvjete – sve je dio monumentalne, surove prirode.
Na vrhuncu svoje slave imao je 20 000 stanovnika te više od 700 pećina i podzemnih struktura. Danas ih je ostalo manje od pola.
Spominje se u kronikama starijim od tisuću godina prije Krista, što ga čini jednim je od najstarijih naselja u zemlji. Čar mu pridodaje činjenica da ovdje nisu živjeli plemići ni svećenici, već obična ''raja''.
Podignut je kao pagansko središte u kojem su se nalazili hramovi, ljekarna, žitnice, bunar, pa čak i amfiteatar – svi povezani tunelima. Legende kažu kako su ga izgradili robovi, a posvećen je božici sunca. Sagrađen je i zatvor čije su ''ćelije'' zapravo bile rupe isklesane u takvoj veličini da čovjek može samo stajati u njima – na taj način, svi su mogli vidjeti zatvorenike kako se pate. Bio je to podsjetnik da se zločin ne isplati.
Kada se kršćanstvo počelo širiti ovim prostorima, u jednom periodu ovdje su pod istim krovom živjeli kršćani i pagani. Crkva stara više od tisuću godina podsjeća na period uspješne kristijanizacije Gruzije.
U 8. stoljeću glavni gruzijski grad Tbilisi pao je pod arapsku vlast. Gruzijski vladari su se preselili u ovu regiju i Uplistsikhe je ponovno dobio na statusu - ovaj put kao centar otpora stranom osvajaču, ali i trgovine.
Ipak, Mongoli su se pokazali kao jači neprijatelji: u 13. stoljeću grad je zbog mongolskih osvajanja djelomično uništen, i nakon dvije tisuće godina zauvijek - napušten. Od tada mu se lokalno stanovništvo vraćalo samo povremeno, u slučaju opasnosti.
Tek 1950-ih ovdje se vraća život: grad postaje popularna turistička destinacija. S vrha se pruža veličanstven pogled na dolinu, ali i ostatke starog, skromnog naselja kojeg nazivaju samo: napušteni grad.
Gruzijsku regiju Gori u kojoj se Uplistsikhe nalazi, 1920. godine pogodio je razoran potres koji je ubio oko 120 ljudi. Dijelovi grada su pritom uništeni, no velik dio kompleksa izdržao je test vremena.
Regiju je nešto ranije, 1878. godine, pogodio Staljin. Naime, sovjetski diktator rođen je u gradu Gori koji, bez obzira na mišljenje svijeta, njeguje uspomenu na njega. Danas ondje možete posjetiti njegovu rodnu kuću, muzej i vagon vlaka u kojem se vozio.
Vardzia, utočište za ''Kraljicu planina''
Još jedan kameni grad Gruzije, otmjenije prošlosti i raskošnijeg izgleda.
Riječ je o spiljskim samostanima na planini Erusheti. Sagradila ga je (tj. dovršila) kraljica Tamar u 12. stoljeću, zlatnom dobu Gruzije. Legenda kaže kako je Vardzia dobila ime prema uskliku ''Ak var Dzia!'' (Ovdje sam, ujače!). Bile su to riječi kraljice Tamar kada se izgubila u labirintu špilja i dozivala ujaka koji ju je tražio.
Ovdje je držala svoje bogatstvo i nakit, a brojne sobe koje je posjedovala trebale su zbuniti neprijatelja i sakriti joj trag u slučaju opasnosti. I danas se ondje mogu vidjeti tzv. Tamarine odaje.
Tisuće pećina prostirale su se na 13 katova i bile dom za čak 50 000 ljudi. To znači da su se ovdje nalazile ljekarne, knjižnice, prodavaonice i vinski podrumi – a to danas pak znači: obaveznu degustaciju gruzijskih vina. Vino je poznati brend ove zemlje koja se promovira kao dom gotovo 500 vrsta grožđa.
Bio je to samoodrživi grad zelene ekonomije. Plodno tlo, rijeka u podnožju i terase sa sustavom navodnjavanja pogodovale su razvoju poljoprivrede te omogućavale svojim stanovnicima dovoljno hrane i vode.
Priroda ga je mazila, a onda mu je presudila: u 13. stoljeću zadesio ih je tako snažan potres da se odlomilo i kamenje s planine. Velik dio kompleksa je nepovratno uništen, a ogoljeni dijelovi sada su bili vidljivi neprijatelju. Konačan udarac zadala je vojska Osmanskog carstva u 16. stoljeću. Nakon njihovih osvajanja grad je napušten.
Danas u pećinama živi nekoliko redovnika, a preživjelo je oko 300 stanova. Posjetitelji mogu ulaziti, hodati tunelima, razgledavati crkve i prostorije te osjetiti mističnu prošlost zadivljujućeg djela ljudskih ruku.
David Gareji, gdje se susreću redovnici, turisti i vojnici
Kompleks samostana iz 6. stoljeća osnovao je sveti David Gareji koji je sudjelovao u širenju kršćanstva ovim prostorima. Nalazi se na planini Gareja koja je važno mjesto za hodočasnike, ali isto tako ima i važan strateški položaj.
Stoljećima je ovaj samostan predstavljao važan vjerski i kulturni centar koji je uživao naklonost gruzijskog plemstva i vladara. I danas su u njemu vidljivi ostaci zlatnog doba u obliku freski koje su reflektirale umjetnički preporod na razini cijele zemlje.
Proces slabljenja počeo je s napadima Mongola a nastavio se s neprijateljskim osvajanjima u narednim stoljećima. U 17. stoljeću došlo je do masakra i gubitka vrijednih manuskripta.
U 20. stoljeću Gruzija je bila dio Sovjetskog Saveza, religija je postala opijum za narod a samostan je napušten. Štoviše, sovjetski vojnici su koristili samostan i zemlju oko njega za svoje vježbe. Uslijedio je raspad sistema 1990-ih, no gdje se jedan problem zatvorio, drugi se otvorio.
Naime, dio samostana pripada susjednom Azerbajdžanu. Nekada se moglo bez problema prijeći na drugu stranu i obići cijeli kompleks, no kako su se dvije države posvađale oko granice, danas je to ponekad nemoguće jer vojnici po nalogu vlasti ponekad zapriječe put.
Čovjek bi pomislio da barem u špilji može živjeti u miru od ostatka svijeta, ali Gareja podsjeća da to nije slučaj. Kako god bilo, ljubiteljima povijesti i umjetnosti vrata su još uvijek otvorena za posjet koji će ostati u sjećanju.
