Već na prvi pogled vidljiva je promjena spram ostalih gradova. Gaziantep djeluje orijentalno ali istovremeno i europski: ulice su pravilnije, mnogo je zelenih avenija i gradskih vrtova, trgova i parkova, gradom prolazi čak i tramvaj… Između tračnica raste uredno ošišana trava tako da izgleda kao da se dugački travnjak prostire između cesti za automobile.
Gaziantep je industrijsko središte ovog dijela Turske, a njegova okolica je poljoprivredno razvijen kraj poznat po vinima, pistaciji, duhanu, pa i slatkišima poput balkave i halve.
Mnogi dolaze u Gaziantep iz raznih krajeva u potrazi za poslom. Urbano šarenilo čini grad otvorenijim, a tradiciju gostoprimstva njeguju već stoljećima. Stanovnici su navikli na došljake, u gradu se uvijek nešto novo zbiva i to se osjeti u zraku, kao da vlada neka pozitivna i opuštena atmosfera.
Mlade cure i dečki izlaze skockani u večernje izlaske, iza svakog ugla čuju se razgovor i smijeh s terasa kafića, u restoranima postaje sve lakše naručiti „piće lavova“ tj. tursku rakiju… Nije ni čudo što ih iz konzervativnije Sanliurfe ponekad gledaju škiljeći i cokćući c-c-c…
U nevolji se prijatelji poznaju
U gradu se osjeti utjecaj raznih kultura, naročito arapske tj. sirijske. Sirijska granica od Gaziantepa je udaljena sat vremena vožnje.
Kada je počeo rat u Siriji, Gaziantep je u samo 24 sata prihvatio čak 200 000 izbjeglica i oko toga nije bilo dvojbe – valjalo je pomoći dojučerašnjim prijateljima, susjedima i rodbini s kojima dijele kulturu, ali i sjećanja na bolja vremena. Štoviše, čak i sami stanovnici ne koriste izraz „izbjeglice“ već „gosti“.
Ovaj period bio je izazovan, ali uz dobru volju grad se snašao. Danas brojna djeca lako uče turski jezik, a odrasli dominiraju gradskim dućančićima i bazarom gdje svi luduju za sirijskim humusom i falafelom.
Gaziantep je razvijen grad i plodno tlo za pokrenuti vlastiti biznis. Domaći ljudi pričaju nam kako postoji jedan važan (nepisani) uvjet prilikom pokretanja svog posla, a taj je da nema gramzljivosti. Pokreneš li uspješan posao, očekuje se da zapošljavaš domaće ljude i dio profita investiraš natrag u zajednicu, inače će te mnogi bojkotirati.
Većina sadržaja, od bazara i dućana, do kafića i restorana, koncentrirana je u središnjem dijelu grada kojeg je nemoguće promašiti. Njime dominira stara masivna tvrđava iz 6. stoljeća. U srednjem vijeku grad je bio važna utvrda na putu za Siriju – još jedan podsjetnik na niti koje spajaju dvije susjedne zemlje…
Gastro prijestolnica (svijeta?)
U okolici tvrđave nalaze se prostrane javne površine, veliki bazar, mnoštvo restorana i kafića… Što nas dovodi do informacije od koje cure sline: Gaziantep nosi titulu „grada gastronomije“. Šuška se da domaći turisti dolaze čak iz Istanbula kako bi ovdje uživali u slavnom Gaziantep doručku! (Premda su oba grada u Turskoj, imajmo na umu da su udaljeni više od 800 kilometara.)
Domaća kuhinja uvrštena je u UNESCO-vu gastro sekciju „kreativnih gradova“. Dovoljno je samo isprobati baklavu od pistacija i sve će vam biti jasno. Na stolovima Gaziantepa prelijevaju se boje deserata, čaja, beyran juha, mesnih kuglica u umaku, šarenih salata, kebaba, punjenih datulja, domaćeg kruha…
Svake godine u rujnu održava se GastroAntep međunarodni gastro festival. Osim što promovira domaća jela, tradicionalne recepte i novu ponudu, festival je u službi gastro-diplomacije. Organizatori ističu kako hrana povezuje ljude različitih vjera, kultura i jezika za istim stolom i kako upravo hrana može biti faktor u ostvarenju bratstva i mira.
Kao primjer ponovno ističu veliku sirijsku zajednicu u gradu – Sirijci izvrsno pripremaju hladna jela, a Turci topla. Kada se udruže, kuhinja postaje bogatija. Doista, zar ne kaže i sama izreka da ljubav ide kroz želudac?
Kultne oči ciganke
Najljepša kulturna atrakcija koju svakako trebate doživjeti je slavni Muzej mozaika zvan Zeugma, po antičkom gradu na Putu svile. Riječ je o najvećem svjetskom muzeju mozaika.
Ne trebate biti povjesničar niti umjetnik da bi vas oduševio, no ako je moguće, pokušajte ga obići s vodičem koji će vam ispričati nevjerojatne priče o simbolici i povijesti svakog mozaika. Neke od njih podsjetit će vas na lude mitološke priče koje objašnjavaju ljudsku prirodu i dan danas, od onih o Ahileju i Erosu, do onih o Zeusu i bogu rata, Marsu.
Dragulj koji dominira muzejom je antički mozaik poznat kao Gypsy girl. Star je 2 000 godina a ono što ga čini posebnim je kut iz kojeg je prikazana djevojka – kada ga gledate, imate osjećaj kao da i ona gleda vas, te da vas njene oči prate po sobi.
„Na koga vas podsjeća?“, pita nas vodič. „Mona Lisa!“, odgovaramo u glas ponosno, sve stručnjak do stručnjaka. „Dobro, to je lako, ali hajmo pokušati s nečim modernijim. Da vam pomognem: riječ je o slici ili fotografiji osobe koja je nagnula glavu u istoj pozi kako bi se stvorio taj efekt. Svi ju znate, svi ste ju vidjeli, a čak je i osoba na slici „egzotična“ poput naše ciganke.“
Dugo smo razmišljali, nagađali, mudrovali u toj maloj mračnoj prostoriji dok nas je ciganka promatrala. Nitko nije mogao pogoditi, no kad nam je vodič pokazao fotografiju na mobitelu, svi smo uskliknuli: „Ajmeee, pa da! To je to!“ Prešutjet ću o kome se radi - neka neke stvari ostanu u Gaziantepu, da se svojim gostima same otkriju…
Ploveći Eufratom: Rijeka koja skriva planinu bogatstva dom je „sporih gradova“ i crnih ruža
