Uvriježena sličica Djeda Mraza i njegovih sobova, i dječice koja zakapućena do grla s pletenim kapama na glavi obilaze vrata i pjevaju „dolove i brijeg zabijelio je snijeg“, u meni ovako zimogroznoj južnjakinji uglavnom je, između ostalog, budila osjećaj tipa „je, sve je to lipo, ali sav taj snig, vitar i hladnoća...“ E, pa tamo negdi početkom mojih 20-tih san napokon došla na svoje kada san u zimskom periodu počela obilazit tropske destinacije i slikavat se sa bradatim djedicom u kratkim rukavima. To!
Ipak, od svih tropa koje san dosada vidila u predblagdansko vrijeme, moran priznat da ih je lavlji Singapur potukao po količini, raskoši, bojama i elegancijom božićnih ukrasa. Jest da je malo čudno vidjeti sobove, patuljke i djedicu u (ultra jako) klimatiziranim shopping centrima ili na ulicama gdje je dnevna temperatura oko 35 C, ali u tako urednom i raznolikom gradu i taj dio je napravljen u visokom stilu. Čak nas je i iznenadila količina ukrasa i opsežne pripreme za Božić, ako uzmemo u obzir da je ova državica sa nešto više od 5 milijuna stanovnika miks stvarno svega i svačega, a udio rimokatoličkog stanovništva se kreće oko 5.7 % i čini tek oko 300,000 vjernika, ali eto izgleda da komercijalizacija i amerikanizacija društva i blagdana i ovdje dolaze na svoje. Nije ni čudo, jer u gradu posluje velik broj američkih i europskih korporacija i živi još veći broj useljenika sa zapada, za stalno ili na privremenom radu.
Ujedno je i stara istina da je novija verzija Božića izmišljena iz shoppingoholičarskih razloga, a u trgovini su Singapurci stručnjaci još od 14. stoljeća kada je luka doživjela procvat upravo zbog svog iznimnog zemljiopisnog položaja.
Kad smo kod trgovine, glavna shopping ulica Orchard, poznata i po prostituciji (koja čini prilično važan segment turističke ponude ovog grada-države) i u kojoj se u dnevnim satima peglaju tisuće i tisuće kartica u dućanima visoke mode i mallovima uređenima da vam stane pamet, navečer postaje mjesto za izlaske i prijateljice noći. Ako ste ikad namjeravali zaputiti se u Singapur samo radi shoppinga, nije vrijedno toga. Nije ništa jeftinije nego u europskim gradovima, ponuda je otprilike ista. Ali radi svega ostaloga, više se nego isplati doć. Zato san tijekom dana obilazila ostale atrakcije, a po Orchardu smo prošetali navečer, jer je stvarno grandiozno okićen u božićnom stilu i samo zbog toga je vrijedilo potegnit do tog dijela grada.
Jedna od znamenitosti koja je isto obukla božićno ruho su Gardens by the river (vrtovi uz rijeku) u kojoj je središnji dio velikog staklenika pun božićnih zvijezda, figurica djedice u saonicama, patuljaka, sve u crvenom. Kako velik dio posjetitelja Singapura dolazi i iz ne-katoličkih zemalja, njima je posebna atrakcija bila fotografirati se uz te njima egzotične ukrase. Isto tako egzotični u Singapuru su paprika, rajčica i krastavac koji su posebno zaštićeni od znatiželjnih ruku posjetitelja. Ne moramo ni spominjati da tih i sličnih vrsta voća i povrća na ulici ne možete kupiti, jedino u dobro opremljenih trgovinama hranom ili bio shoppovima, čuvaju se u frižiderima i koštaju pravo malo bogatstvo, otprilike 10 SG $ (oko 11 USD) za 1 kg ohlađenih jabuka zamotanih u plastičnu foliju. Cijene ribizla, borovnica, trešanja kreću se oko 80-tak kuna za jednu mjericu od pola kila, ali se zato papaye, banane, mango i lychees nađu za par dolara na uličnim štandovima.
Možda najposjećeniji dio Singapura i najpopularniji među turistima svakako je Sentosa Island, zabavni park za stvarno sve generacije. Najveći aqua park u Aziji, Universal studio i druženje sa Shrekom, Fionom, Magarcem, ludom ekipom iz crtića Madagascar, resort-hoteli, dućani, pomorski muzej s najvećim oceanskim aquariumom na svijetu, Hard rock hotel i još puno puno toga sigurno će zadovoljiti svačije želje, pa za posjet Sentosi ostavite i 2-3 dana. Po otoku koji je s gradom povezan žičarom, mostom, express vlakom i šetnicom uz more možete prošetati za samo 1 $, ali za one koji namjeravaju ostati duže i isprobati više atrakcija, svakako se isplati odmah na aerodromu ili u jednom od brojnih turističkih info-centara kupiti paket karata koji uključuje Zoološki vrt, River Cruise, Sentosa island, Universal studio, Sea Aquarium, Singapore Flyer... Puno je toga za vidjeti na malom prostoru i koliko god meni bilo drago spontano otkrivati destinaciju, za Singapur je bolje napraviti nekakav makar okvirni plan za nekoliko dana unaprijed, jer gdje god se okrenete Singapurci su napravili nešto najveće, najšire, najgrandioznije, najnovije u Aziji, ili čak u svijetu.
Moj dojam za poslovni centar grada (uz izuzetak glavnih atrakcija) je da preko dana izgleda dosta pust i prazan. Ljudi su po uredima u neboderima od 30-tak i više katova, tu i tamo bi kroz jutro srela par joggera uz rijeku ili filipinske dadilje s američkom i europskom dječicom u kolicima, čak i prodavačice u većini shopping centara preko dana surfaju po fejsu i preoblače lutke u izlozima. Razlog je vjerojatno i stvarno visoka vanjska temperatura, dok je u interijerima toliko prohladno da morate obući dugi rukav ako ne želite kao ja prva dva dana kihati i šmrcati. Ali čim prođe radno vrijeme, negdje oko 18 h, ulice se počnu puniti ljudima, nastaje gužva na cestama, restorani otvaraju svoje terase, a javne kuće svoje vrata (uz jako skupe ulaznice) i grad kreće u večernji život. Idealno bi bilo započeti večerom na Clarke Quay-u u kojem se nalaze restorani sa specijalitetima iz svih dijelova svijeta, a u ovo doba godine održava se festival Christmas by the river u sklopu kojeg svaki dan netko nastupa, organiziraju se predstave za djecu i odrasle, štandovi s velikom ponudom svega i svačega postavljaju se uz rijeku. I zabava može početi...
Nažalost, zbog prilično kratkog i poluposlovnog boravka, nisam dočekala singapurske zore, ali koliko čujem od iskusnih posjetitelja ovog grada, i tu je ponuda „nema šta nema“. U svakom slučaju, a s obzirom na moje sklonosti tropima i visokim temperaturama, oduševljeno sam šetala ulicama u kratkim rukavima dok su se sa zvučnika čulo „I'm dreaming of a white Christmas“ i snijeg gledala samo u izlozima i u ogromnim snježnim kuglama postavljenim širom grada. Kuhanog vina naravno nema, a nije mi ni falilo jer na 35 C nikome ne pada na pamet piti išta vruće, barem tijekom dana. Da sam tu ostala više od nekoliko dana, morala se svaki dan vući po ulicama na visokim temperaturama i plaćati za proizvode i usluge u prosjeku 3-4 puta više nego kod nas, možda bi „pivala dručkiju pismu“, ali svim putnicima koji vole mješavinu tropske klime, azijske ljubaznosti i hrane, europske čistoće i organiziranosti, i američkog shopping iskustva i grandioznosti, mogu samo reći – prvom prilikom pravac Singapur.
