Galerija
„Dosad nisam imala priliku iskusiti čaroliju durmitorskih visina i dubina no čula sam puno priča moje ekipe trkača koja tamo ljetuje, odnosno ima ljetnu bazu kao neku vrstu pripreme za novu jesensku sezonu“, priča nam Dina Klarin, nastavnica biologije i kemije o nestvarno lijepom kraju Crne Gore.
Kad ne predaje, „profa“ neumorno trči, ganja vrhove, istražuje nove staze, pedalira i puni baterije u prirodi. Na izlete najčešće ide s entuzijastičnom ekipom iz Zagrebačke Treking Škole, gdje je zbog svoje brzine i okretnosti zaradila nadimak Skočimišica. O trkaćim, i drugim putešestvijama piše na svojem blogu, a oduševljenje durmitorskom avanturom ne krije.
"Ne treba računati na to da se Durmitor može dobro upoznati u samo tjedan dana, a realno, ispod tog vremenskog perioda se niti ne isplati prevaliti toliki put. Ono što mogu prognozirati s gotovo stopostotnom sigurnošću jest da onaj tko zakorači na durmitorske vrhove, nepregledne livade i jezera te osjeti toplu dobrodošlicu njegovih žitelja, poželjet će se vratiti prvom prilikom.
Zapamtite, u prirodi ostavite samo tragove svojih koraka! Pokupite smeće, čuvajte prirodu i budite odgovorni prema njoj!
Naš plan je bio jednostavan. Želja svih je da ispenjemo što je moguće više najpoznatijih vrhova te da pri tome rute budu kružne kako se ne bismo istim putem vraćali kući ( jer to nitko ne voli, zar ne?). Za ovakav pothvat potrebno je imati nešto malo više kondicije, ali još više od toga dobre volje za aktivnim odmorom.
Ako ste u dobroj formi, predlažem da na putu kroz BiH svratite u Nacionalni park Sutjeska, gdje možete razgledati i memorijalni kompleks Tjentište. Autom se može doći i blizu vidikovca Dragoš pa baciti oko na slap Skakavac u sklopu prirodnog rezervata Perućica (najočuvanija i najveća prašuma u Europi). Korisno je znati da se obilazak rezervata ne preporuča bez stručnog vodstva.
Mi smo krenuli na Prijevor, otkud smo se penjali na Maglić, najviši vrh Bosne i Hercegovine (2 386 m.n.v.). Jako je bitno da se držite markacija i ne idete putevima koji nisu označeni zbog toga što je cijeli taj uspon pun sipara i stijena na kojima postoje zaštitne sajle koje olakšavaju penjanje i spuštanje po strminama. Ali pogled koji Maglić pruža je neopisiv!“, otkriva Dina i naglašava kako Durmitor pruža mnoge mogućnosti za ljude različitih kondicijskih sposobnosti.
„Što se tiče smještaja svakako predlažem Žabljak ili neko od mjesta u blizini koja će poslužiti kao dobre polazišne točke za dnevne ture.
Crvena greda i Planinica su vrhovi koji se mogu proći u jedan dan, ali ta Planinica je sve samo nije planinica. Ruta sama po sebi je tehnički srednje zahtjevna s različitim vrstama terena, od makadama, kamenite podloge i livada. Na većim visinama najčešće ste izloženi jakim vjetrovima i UV zrakama pa i o tome ovisi odabir obuće i odjeće. Nije naodmet naglasiti da se u planinu ne ide bez barem dvije litre vode, adekvatne obuće i prve pomoći (ali to već sigurno znate).
Vrhovi prelaze preko 2000 m nadmorske visine što znači da je zrak rjeđi, sunčeve zrake jače zrače te svaki suvišni teret u torbi predstavlja samo problem više. Zato je bitno dobro isplanirati polazak i povratak s obzirom na hranu i pribor koji nosite. Šuškavac i čeona lampa se ne vade iz ruksaka (osim kada ih poželite koristiti)“, savjetuje Dina.
Vrh Bandijerna koji gleda na Bobotov kuk, najviši vrh Durmitora još je jedno od mjesta koje vrijedi posjetiti.
„I jedan i drugi vrh se može prijeći u jednom danu, ali ako vam nedostaje snage i volje za penjanje na Bobotov kuk ostanite na jezeru Zeleni vir, okupajte se i osvježite nakon prijeđenih kilometara. Tu su i Crno i Vražje jezero, Ribnjak jezero, Žminičko jezero te nezaobilazna Škrčka jezera koja se mogu spojiti sa rutom kada se penje na vrh Prutaš i Šarene pasove.
U „obitelji“ Međeda su dva vrha (Mali i Veliki) koji traže više spretnosti tijekom penjanja, kao i hladnokrvnosti prilikom prelaska hrptova. Zlatokosu vjerojatno nećete sresti, ali naići ćete na sajle koje osiguravaju prijelaze. Vrijedi vidjeti i Savin kuk, (omiljeno zimsko skijalište) s vidicima koji ostavljaju bez daha, prazne glavu i pune srce.
Vrh Šljeme i Milošev tok također su neki od favorita koje treba staviti na 'must see' popis, a poželite li odmoriti noge od penjanja i imate bicikl na raspolaganju, krenite cestama i makadamima u razgledavanje krajolika i odpedalirajte do jednog od jezera na kupanac. Tko želi odraditi pošteni trening, tu je i durmitorski prsten od 80-ak kilometara, s oko 1900 m nadmorske visine.
U samom centru Žabljaka postoje brojni restorani gdje možete kušati crnogorske poslastice u slanoj i slatkoj verziji, a fino se jede i u restoranima uz Crno i Žminičko jezero. U slučaju sumnjivih oblaka ili kiše, uvijek možete otići na most na Tari te istražiti kanjon na žici - ziplineom.
A kad sve to prođete, dajte si pet, kupite kartu Durmitora (ako već niste), označite mjesta na kojima ste bili pa napravite plan ruta koje ćete posjetiti već sljedeće godine. A tko zna, možda se i sretnemo tamo! 😊“
