Već i vrapci na grani znaju kako je, prilikom obilaska nekog grada, najbolje jesti hranu koju jedu lokalci i slijediti lokalne običaje. E pa, kad već dođete u Veneciju, šteta je ne napraviti isto, posebno jer ovdje svi turisti žure vidjeti Trg sv. Marka, Duždevu palaču i slično. S druge strane, vi se opustite i pojedite nešto fino.
Upravo priču o tom finom i ne preskupom jelu donosimo s portala CNN.
"Cicchetti je ljepilo koje spaja Veneciju", kazuje proizvođač maski Sergio Boldrin. "Nemoguće je razmišljati o završetku posla, a da ne svratite na piće i zalogaj na putu kući, sretnete prijatelje i prokomentirate dnevne događaje." – dodaje.
Zamolite Venecijanca da definira cicchetti i dobit ćete onoliko odgovora koliko postoji vrsta ove ukusne hrane. U gradu kojim se kreće pješice ili brodom, ovi zalogaji uz čašu vina zvanog "ombra" i razgovor s prijateljima u baru zvanom "bacaro" čine dio života u Veneciji.
Cicchetti mogu uključivati sve - od morskih sastojaka nabodenih na čačkalice, prženih mesnih okruglica, pa do šarenih namaza na kriškama kruha - i to samo za početak. Tradicionalno ih jedete stojeći u baru ili ispred bara, dakle, u blizini lokala. Ritual ispijanja pića i zalogaja u ugodnom okruženju je ono što je ključno - ovo nije ulična hrana koju treba jesti dok šećete gradom.
Dobra je vijesti kako nisu skupi, te ih je moguće već kupiti za jedan euro. Naravno, i tu ulogu igraju sastojci, no bitno je da ih možete kupiti za malo novaca i osjetiti autentični, a ne turistički život Venecije.
Poput mnogih venecijanskih tradicija, stvarni cicchetti koje lokalno stanovništvo konzumira mijenjali su se tijekom desetljeća, ali ritual ostaje isti. Na talijanskom jeziku riječ "ombra" znači sjena ili hlad. Prema legendi, prije nekoliko stoljeća prodavači su prodavali vino na Markovu trgu, prateći svojim kolicima hlad „campanile“ (zvonika, ili kako bi u Dalmaciji rekli - kampanela) kako bi se vino ohladilo.
Rezultat? Izraz "un'ombra di vino" ili "sjena vina". A kako Mlečani ne vole piti na prazan želudac, nastali su ovi zalogaji za koje se vjeruje da potječu od latinske riječi "ciccus" što znači "mala količina". Početnu ponudu činili su jednostavni zalogaji poput kuhane hobotnice ili tvrdo kuhanog jaja prekrivenog inćunom, no, vremenom se i sama ponuda izmijenila.
Ako ih danas želite probati, isplati se posjetiti bacaro Schiavi u četvrti Dorsoduro, koji ima prilično dugačku tradiciju. Seže još u 19. stoljeće kad je na mjestu današnjeg bara otvoren vinski podrum. Vremenom su se stvari promijenile, pa danas ovdje uz desetke svježih cicchettija, poslužuje se i 25-ak vina na čaše, a prodaje se i stotine boca iz regije Veneto, uključujući vina s posjeda lokalne aristokracije.
Vlasnicu Alessandru De Respinis naći ćete za pultom svako jutro, kako razgovara sa svojom klijentelom dok priprema svoje slane zalogaje.
„Moj je moto uvijek posluživati svježu hranu“, kaže De Respinis. „Na kraju dana, sve što ostane, ponudimo zadnjim kupcima ili pojedemo sami.“
Ipak, ima i jako skupih, ali i jako slavnih cicchettija. Restoran Local nastoji potaknuti tradicionalnu venecijansku hranu u budućnost. Zajedno sa svojim predanim timom, Benedetta Fullin, 36-godišnja vlasnica, podigla je venecijansku kuhinju na višu razinu i zaradila Michelinovu zvjezdicu za svoj trud.
Interijer lokala ručno su izradili odabrani lokalni obrtnici i u njemu se služi samo degustacijski meni. Jelovnik tradicionalno započinje cicchettima koji se neprestano mijenjaju, inspirirani dostupnošću svježih, lokalnih namirnica.
U svakom slučaju, kad sljedeći put budete u Veneciji, znate što vam je raditi.
