Kako je sve počelo?
Sama ideja za put je došla zapravo posve slučajno - pred koji mjesec sam sjedio doma s bog zna kojom ozljedom po redu ove godine (bila je sportski gledano - loša godina), i pomalo počeo padati u neko mračno raspoloženje. Inače u takvim trenucima uvijek nekako uhvatim čitati putopise ili gledati dokumentarce o putovanjima, pa sam usput pričao s prijateljem o tome kako bi bilo genijalno otići biciklom po Europi. Čitao sam između ostalog kako u gotovo svim zemljama stopa pretilosti nesmiljeno raste. Naime, tehnologija je toliko napredovala da klinci, tinejdžeri i odrasli ljudi jednostavno sve manje vremena provode vani, a čovjek kad je doma, iz mog osobnog iskustva, samo izmišlja što bi jeo.
Od kada volontirate?
Kad sam bio klinac, doslovce me mama štapom morala tjerati u kuću navečer, nakon škole bih uletio doma, zadaća bi bila naškrabana u autobusu, i otrčao na nogomet, obojku, sjeo na bicikl, ovisno o tome što je bilo na rasporedu u kvartu. Htio bih prenijeti dio tog duha današnjim mladim ljudima, stoga sam se uključio u volontiranje. Početak je bio u domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj, kasnije na onkologiji Šalata, i vjerujte mi na riječ, jednom kad nesebičnom pomoći zaradite nečiji osmijeh, postajete druga osoba i nema natrag. Nisam nikad dozvolio da me obaveze spriječe u dvije stvari - treningu i volontiranju. Do sada sam proputovao većinu svijeta, nešto s kruzerima na kojima sam radio, nešto u vlastitom aranžmanu i radu na humanitarnim projektima, a jedan period sam čak proveo sa siromašnim plemenom na Haitiju, bas iza epidemije kolere 2011. Pokušajte pogoditi gdje sam dobio najljepše gostoprimstvo? Upravo s tim ljudima koji nisu imali ništa, često ni večeru na stolu, ali sve sto su imali, prvo su dali meni. To je bila jedna od lekcija naučenih o poniznosti, i o tome koliko smo mi "moderni" ljudi zapravo vezani za naše male materijalne stvari i opterećeni imidžom u javnosti.
Kako ste se odlučili na put, koji vam je bio povod?
Ovo putovanje osim promicanja bicikla kao ekološkog i zdravog sredstva kretanja, služit će i kao način promicanja i skupljanja novca za borbu protiv raka pluća - i moram napomenuti, da sam financiram putovanje, tako da od prikupljenog novca meni osobno ne ide ništa. Polazak je iz Zagreba, a prolazim kroz sljedeće gradove - Ljubljana, Milano, Geneva, Pariz, Frankfurt, Koln, Hamburg, Bruxelles, Amsterdam, Copenhagen, Goteborg, Stockholm, Helsinki. Do sada nisam imao sreće s udrugama, te je odgovor na koji sam naišao bio, nemamo resursa za organizaciju evenata, ali možete pomoći skupljanjem novca - apsolutno tipičan primjer kako stvari funkcioniraju u Europi. Iz ovih razloga sam se odlučio povezati s volonterima, a ne većim udrugama, te uz pomoć par ljudi u svakom gradu organizirati evente u parkovima, coffee shopovima, te fundraiserima u konferencijskim dvoranama. Sam motiv odabira bas ovog tipa raka je bio utjecaj te bolesti u mojoj neposrednoj blizini - sestrin tast je umro od nje, moja baka je umrla od raka pluća, kao i tata od bivše djevojke i još nekoliko dragih ljudi. Ovaj se tip raka u velikom broju slučajeva može spriječiti, obzirom da su glavni činioci aktivno i pasivno pušenje, te vjerujem da se veliku većinu ljudi može odvratiti od tih navika informiranjem i činjenicama. Uglavnom, uskoro krećem na put, ako imate viška donacija, ili jednostavno želite doći na neki event po putu, to bi bilo sjajno.
Aleksandru želimo sretan put, on počinje 15. Ožujka 2014., a više o svemu možete saznati i pratiti na Facebooku!
