Galerija
Kao tata, moram vam priznati da mi nije bilo svejedno. Zabavni parkovi s troje male djece, od kojih su dvoje još u pelenama, mogu biti ili najbolji dan u životu ili recept za katastrofu. Srećom, ispalo je ovo prvo, iako sam na kraju dana spavao kao da sam odradio tri smjene u rudniku, od hvatanja nasljednica uzduž i poprijeko po parku.
Ako planirate obiteljski izlet u ovu meku plastičnih kockica, evo izvještaja iz prve ruke – iz perspektive tate koji je uspješno izgurao šest, sedam sati unutar ovog obiteljskog lunaparka.
Trik s ulaznicama: Pobjeda za obiteljski budžet
Idemo odmah u glavu – zabavni parkovi nisu jeftin sport. Kada kupujete karte za peteročlanu obitelj, cifra u startu može izazvati blagu aritmiju. No, u maniri pravih lovaca na popuste, uspjeli smo nabaviti kod za karte i ostvariti sasvim solidan popust. Umjesto da smo platili ulaznice ukupno 215 €, platili smo ih s kodom za popust od 25 % cca 160 €. Da, da, svi stariji od dvije godine plaćaju punu cijenu, ali me na samom ulazu (a došli smo odmah čim se park otvara, u 9), iznenadilo da za djecu doslovno nitko nije ni pitao ulaznice, te smo na kraju skenirali samo svoje prilikom ulaska.
U svakom slučaju, ne kupujte ih na samom ulasku, već uvijek prokopajte internet, turističke forume ili aplikacije – kodovi za popust su vani i čekaju da uštedite za barem jedan pošten ručak. Osobno, kodove sam kupio na Internet oglasniku za 10 €, a uštedio gotovo 60 €. I da, kad kupujete ulaznice (naravno, na službenoj stranici), obavezno odmah platite i parking. Stoji 5 € za cijeli dan, te samo po izlasku skenirate QR kod.
Od "Fire Dragona" do obiteljske vodene bitke
Kad uđete unutra, prva stvar koja vas pogodi je organizacija atrakcija prema uzrastu. Tu smo morali igrati ozbiljnu taktičku igru.
Naša šestogodišnja šefica bila je u apsolutnom elementu. Budući da je prešla onu magičnu granicu visine, mogla je ići praktički na sve. Apsolutno se zaljubila i oduševila vožnjom na "Fire Dragon" vlaku smrti, a ja kao netko tko i nije neki ljubitelj visina sam na istom vikao kao manijak. Naravno, čim smo sišli, uslijedilo je ono glasno: "Tata, idemo opet!". Ali, tu dolazimo do realnosti zabavnih parkova – red čekanja za ponovnu vožnju iznosio je punih 40 minuta (jednako je iznosio i prvi put, da se razumijemo). I najstarija je čudom bila razumna, pa je prihvatila bez problema pojašnjenje kako ćemo ići "neki drugi put".
Naravno, rješenje uvijek može biti kupnja „Fast track“ ulaznica, ali ona se jasno - dodatno plaća. Otišli smo stoga smo dalje na vožnje gdje se manje čeka, poput Temple X-pedition – zabavne interaktivne obiteljske ekspedicije kroz hram gdje sjedite u autiću i laserskim pištoljima gađate mete. Pravi mali obiteljski lov na blago, a super je što, na koju god vožnju idete, sa strane su izgrađena doslovno čuda od Lego kockica.
Jedna od najzabavnijih stvari u parku bila je Captain Nick's Splash Battle. Sjedite u piratskom brodu i vodenim topovima gađate druge brodove, prolaznike na kopnu, ali i oni na kopnu gađaju vas. Fora je što iz tog okršaja nitko ne izlazi suh, pa ako idete, računajte na to da ćete se pošteno smočiti (srećom, sunce nas je poslužilo pa smo se brzo osušili). Ovo je pravi hit, jer realno, kad imaš priliku gađati nekog vodom bez ljutnje…
Kao fantastičan kontrast adrenalinu, posjetili smo i njihov zatvoreni akvarij (Sea Life). Prolazak kroz prozirni tunel dok vam golemi morski psi i raže plivaju doslovno iznad glave bio je trenutak čistog divljenja – kako za klince, tako i za nas starije.
S druge strane, s dvoipolgodišnjim blizankama odigrali smo hazarderski potez – nismo nosili kolica. Broj atrakcija na koje su one mogle je relativno malen, obično je riječ o nekim laganim vlakićima i sličnom, ali srećom, svugdje su i velika igrališta, pa se da provesti vrijeme. Ipak, s djecom u toj dobi je zahtjevno i naporno, kako njima, tako i nama koji smo ih u nekim trenucima teglili na rukama. No, ta investicija u umor se na kraju isplatila na najneočekivanijem mjestu.
Ručak u tišini (da, moguće je) i nezaobilazni šoping
Nakon nekih šest sati hodanja, jurnjave i slikanja, želudac je počeo slati ozbiljne signale za uzbunu. Otišli smo u jedan od restorana unutar kompleksa i tu se dogodilo čudo prirode. Blizanke su od silnog napora i hodanja jednostavno zaspale u restoranu u sekundi kad smo sjeli.
Tako smo mi dobili neočekivanih pola sata čistog zena, te navalili na rebarca. Moram priznati, s obzirom da sam uvijek skeptičan prema ovakvim restoranima, da su bila fantastična i sočna. Starija kćer je smazala hamburger, a nas dvoje smo u miru sabirali dojmove dok su male spavale kao topovi.
Naravno, izlazak iz Legolanda bez prolaska kroz službeni shop je nemoguća misija, ne postoji tako nešto. Umjesto klasičnih kockica koje već imamo razbacane po cijelom dnevnom boravku (i na koje redovito nagazim usred noći), odlučili smo se za praktičnije uspomene. Kupili smo genijalni Lego ruksak i personalizirane majice za djecu koje su im sad apsolutni hit.
Dio koji me ostavio bez teksta: Miniland
Iako je park raj za klince, moram priznati da je mene osobno najviše fascinirao Miniland – dio u središtu parka gdje su od milijuna kockica izgrađene minijature europskih gradova i znamenitosti. Količina detalja je bolesna. Stajao sam tamo kao malo dijete i gledao savršeno posloženu Veneciju s kanalima i gondolama, pa minijaturni bavarski dvorac Neuschwanstein (u kojem smo inače i bili, ali o tome u drugom dijelu izvještaja iz Njemačke), a nogometne fanove (uključujući i mene) potpuno će dotući Allianz Arena.
Složena je do najsitnijeg detalja, s trideset tisuća malih Lego čovječuljaka na tribinama. Tu su još i neboderi Frankfurta, berlinski Reichstag, Amsterdam… Ma čudo… Dovoljno vam govori činjenica kako Lego uskoro u prodaju stavlja najveći komercijalni set u obliku Sagrade Familije koji će imati nešto više od 12 tisuća kockica, a ovdje ih sami Neuschwanstein ima preko 300 tisuća!
Isplati li se?
Apsolutno da. Legoland je savršeno podmazan stroj za obiteljsku zabavu. Nakon gotovo trećine dana unutra unutra, izašli smo umorni, s olakšanim novčanikom, ali s obiteljskim uspomenama koje nemaju cijenu. Ako imate klince različitih uzrasta poput nas, samo se dobro organizirajte, ponesite puno vode, naoružajte se strpljenjem (za redove) i obavezno ulovite onaj popust na karte. Vaši klinci će o ovome pričati mjesecima, pa im omogućite da budu face u vrtiću ili školi.
