Zelena boja možda nam i nije prva asocijacija na Južnu Koreju, razvijenu kapitalističku zemlju s kojom obično poistovjećujemo visoke staklene zgrade, beton, asfaltirane ceste pune brzih automobila, gradske gužve, high tech kompanije…
No, Južna Koreja mogla bi vas iznenaditi. U svom naumu da reducira emisije stakleničkih plinova, do sada je uložila milijune dolara u kampanji koju su nazvali „Zeleni New Deal“. Ova država pokušava postati zelena oaza našeg svijeta, pa su u to ime obložili zračne luke i autoceste solarnim panelima.
Čak su i svoje bicikliste uključili na autocestu tako što su između traka za automobile izgradili biciklističku cestu čiji se krov sastoji od solarnih panela. Oni proizvode rasvjetu za ostatak autoceste na ekološki prihvatljiv način, a pružaju i dovoljno energije za punionice električnih automobila.
U centru glavnog grada Seoula posađeni su tzv. šumski tuneli koji čiste zrak i snižavaju temperature, a pritom omogućuju strujanje zraka u grad koji je već dugo opterećen prenapučenošću, industrijom i automobilima. Ovi putevi nazvani su „putevi vjetra“, a oni koji povezuju već postojeće zelene površine u gradu zovu se „šume koje povezuju“.
Sve ovo dovodi nas do jedne predivne zelene oaze koju ne smijete propustiti ako posjetite Južnu Koreju. Smjestila se daleko od Seoula, na jugu korejskog poluotoka, u gradu Damyang. U jesen ili zimu nećete imati prilike vidjeti mnogo zelenila, no ono što ovu oazu čini posebnom jest njeno zelenilo koje traje cijele godine.
Riječ je o šumi bambusa kroz koju vas vode predivne vijugave staze, točnije njih osam. Sve nose romantična imena, kako i dolikuje ovim lijepim prolazima između visokih bambusa – Staza dobre sreće, Staza meditacije, Put starih prijatelja, Ulica ljubavnika, Prolaz starih uspomena, Filozofska cesta i druge.
Sve ove puteljke krase razne skulpture i tuneli izgrađeni od bambusovih grana, a posjetiocima su obično najdraže skulpture malih pandi koje se, naravno, savršeno uklapaju u okoliš.
Posebna je i skulptura posvećena kralju Gyeongmunu koji je vladao u vrijeme intenzivnih sukoba i gladi, a koji je imao magareće uši koje su doslovno visjele s njegove glave. Posramljen, stalno je skrivao svoje uši, čak i pred svojom ženom. Za neugodnu tajnu znao je samo njegov pomoćnik koji pred kraj života više nije mogao živjeti s tim, pa je istrčao među ljude i počeo vikati „Kralj ima magaraće uši!“.
Čak ni drveće bambusa nije moglo sakriti tu tajnu, pa su vjetrovi njegovih šuma nosili ove riječi daleko po kraljevstvu. Jedna priča kaže kako se kralj zbog toga razjario i naredio da se unište šume bambusa, dok druga kaže kako je, razotkriven, odlučio učiniti od svojih ušiju najbolje što može: iskoristiti ih da bolje sluša svoj narod, zbog čega je postao velik kralj.
Kako god bilo, njegova skulptura savršeno se uklopila u bambusovu šumu, a kada završite šetnju, preporučujemo vam da sjednete u lokalni kafić i u to ime nazdravite jednim ukusnim – čajem od bambusa.
