Kad biste nekome preporučili „talijansku Shangri La“, taj netko bi pretpostavio da je riječ o destinaciji – u Italiji. Logično. Međutim, postoji jedan grad udaljen od Italije 3000 kilometara, smješten u unutrašnjosti zemlje na skroz drugom kontinentu, a kojeg Talijani vole svojatati. Štoviše, nekad su to činili na nezgodan način, no doći ćemo i do toga.

Eritrejski grad Asmara osnovan je, barem kako legenda kaže, kada su u 13. stoljeću žene „pritisnule“ svoje muškarce da prestanu s međusobnim neprijateljstvima. Kada su se četiri najveća klana ujedinila, uspjeli su se obraniti od neprijatelja, a sam grad dobio je ime Arbaete Asmara ilitiga: četvero ujedinjenih.

Život je u ovom malom mjestu tekao relativno mirno, dok krajem 19. stoljeća nisu stigli Talijani. Kamo sreće da su sa sobom donijeli samo nadvikivanje uz prateće gestikulacije rukama, no unijeli su ipak malo više nemira od toga. Uz to, ne bi Talijani bili Talijani da se u cijelom procesu nije dogodila administrativna greška. U Sporazumu o prijateljstvu koji su potpisali s kraljem Menelikom II. došlo je do nesporazuma u prijevodu na dva jezika zaraćenih strana i Italija je to iskoristila za vojnu intervenciju.

Kolonizaciju Eritreje popratio je tako talijansko-abesinski rat (Abesinija je naziv za Etiopsko carstvo koje je uključivalo i dijelove današnje Eritreje) iz kojeg su, na iznenađenje mnogih, Afrikanci izašli kao pobjednici. Zlobnici bi rekli da to nije teško u ratu s Talijanima, no Talijani su ipak ostavili trag za sobom. Italija je bila prisiljena priznati neovisnost Etiopije i držati se svoje kolonije Eritreje. Danas je talijansko naslijeđe vidljivo u arhitekturi, nazivima mjesta, katoličkim crkvama, i na opću radost gurmana - kuhinji.

Italija nije nikad prežalila Abesiniju, pa ju je ponovno napala iz Eritreje 1935. godine, ovaj put pod zapovjedništvom Benita Mussolinija koji je sanjao o obnovi Rimskog Carstva. Bio je to samo jedan od frontova Drugog svjetskog rata koji će uslijediti, ali i pokazatelj neučinkovitosti Lige naroda. S boljim i razvijenijim naoružanjem, Talijani su ovaj put uspjeli pokoriti Etiopiju gdje će se zadržati do 1941. godine kada dolaze Britanci.

Iza ove povijesne epizode ostala je Asmara – grad kojeg su arhitekti fašističke Italije gradili kako bi postao „Piccolo Roma“ tj. mali Rim. Gradnju je inspirirala nacionalna mit, doduše ne eritrejska, pa tako danas u šetnji gradom možete vidjeti kino Cinema Impero, zgrade u modernom art deco stilu, tzv. Casa del Fascio, zgradu Fiata i Alfa Romea… Talijanske vlasti poticale su doseljavanje Talijana u Seritreju pa je do 1939. godine gotovo polovica njenog stanovništva bila talijanska.

Budući da je Italija relativno brzo izgubila Eritreju, tko je i gradnja Asmare u jednom trenutku stala. Grad stoga na trenutke podsjeća na napušteni filmski set, mjesto zastalo u vremenu, naročito u noći za redukcija struje kojima su građani ove i dalje siromašne i politički turbulentne zemlje izloženi.

"Luksuz počinje kada čovjek obuče cipele": Tako govore Tuarezi, plavi narod kojim je vladala kraljica šatora Tuarezi - 5 Tuarezi - 2 Tuarezi - 3 +5 Tuarezi - 4

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju