Koliko čovječanstvo može biti kreativno i inovativno, a u istom trenutku okrutno i bezosjećajno opet su se uvjerili svi oni koji su pročitali još jednu u nizu loših vijesti, ovog puta o uništavanjima u sirijskom pustinjskom biseru, drevnom gradu Palmiri.
Ono što stoljeća burne povijesti i generacije brojnih naroda, koje su imale doticaj s Palmirom, nisu više od dvije tisuće godina uspjele, uspjelo je grupi ljudi u nekoliko sati, jednom danu ili par tjedana.
Spoj graditeljskog nasljeđa Bliskog istoka i čuvene rimske gradnje, građevina s UNESCO-ovog popisa svjetske baštine, hram Baalshamin nepovratno je nestao. Tim činom Islamska država samo je nastavila sa svojom politikom prema neprocjenjivom baštinom, koja, osim na razglednicama, neće dočekati buduće naraštaje.
Palmira je grad bogate povijesti, oaza koja je bila jedna od glavnih stanica svih karavana koje su prolazile tim dijelom svijeta. Prije 35 godina Palmira je upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji, a prije tri godine, zbog ratnih sukoba, uvrštena je na popis mjesta svjetske baštine u opasnosti.
Osim hrama koji je uništen, a koji je bio najspektakularniji dio Palmire i koji se smatrao najznačajnijom vjerskom građevinom 1. stoljeća na području cijelog Bliskog istoka, ovo područje može se pohvaliti kazalištem iz 1. stoljeća, brojnim građevinama tog vremena, crkvama, ostacima Dioklecijanovog vojnog kampa...
Razoreni Baalshamin nastao je kao helenistički hram od kojega su ostali samo kameni fragmenti. U 1. stoljeću dodano je središnje svetište i dva reda korintskih stupova. Uz sve nadogradnje kroz povijest ovo svetište bilo je impozantnih proporcija. Preko dvjesto metara u dužinu i širinu, odnosno kao gotovo dva i pol nogometna terena.
'Djeva pustinje', kako su Palmiru zvali u povijesti, nikada više neće biti ista, a nama ostaje samo nada da ostali spomenici prebogate sirijske kulture neće doživjeti istu sudbinu pa da i njih, kao i sada Palmiru možemo pogledati samo u fotogaleriji.
