Galerija
Znate li da je Gacka bila nekada glagoljaška – iz Gacke su sačuvane četiri srednjovjekovne glagoljaške knjige, rukopisne.
„To je tolika vrijednost da se preko toga tako ne može olako prijeći. Iz jedne od tih knjiga sačuvan je zapis kako je nemarnošću nekog popa Radoša u Dabru jedan od brevijara dopao Turcima u ruke pa ga je običan puk otkupio.
I sama ta činjenica da je običan narod, tada vjerojatno nepismen, skupljao novac da bi otkupio jednu crkvenu knjigu bila je toliko značajna da je prijepis te bilješke stavljen u same temelje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu", kaže Manja Kostelac-Gomerčić, predsjednica Udruge Baštinice, koja je odlučila promovirati staro hrvatsko pismo glagoljicu kao inspirativan promidžbeno-turistički adut.
Baštinica je priču o glagoljici povezala s Frankopanima, bolje rečeno s Frankopankama, znamenitim ženama toga roda koje su rođene i koje su živjele u Otočcu tijekom 15. stoljeća, u zlatno doba glagoljice. Slijedom toga nastali su kolačići triju okusa: Jelenini čajni keksi, Barbarini medenjaci i Dorotejini voćni s orasima (žena i kćeri Žigmunda Frankopana) – nadahnuti glagoljskim slovima, uglatom glagoljicom.
Keksi glagoljačići gastronomskim jezikom pričaju nam tematske priče (na hrvatskom i engleskom jeziku) o svakom slovu. U lijepoj je kutijici samo jedan kolačić – jedno slovo (ili broj) i priča povezana s tim slovom.
Za promotivnu seriju načinjeno je osam slova. Priča počinje slovom A (Anž Frankopan VIII. Brinjski), a slijedi B, povezano s Bašćanskom pločom, Barbarom Frankopan i gackim glagoljskim brevijarom Borgiano Illirico. Slovo Č priča o čakavskom govoru, G o Gackoj i glagoljici, F o obitelji Frankopan, O o Otočcu, nekoć gradu na vodi...
Ova sjajna ideja, jedinstvena u Hrvatskoj, pokrenuta u Otočcu i Gackoj, do svoje je prve realizacije došla pomoću skromnih sredstva Hrvatske gospodarske komore: Županijska komora Otočac poduprla je projekt Slovo pojedi, neznanje pobijedi ne bi li osnažila kulturni turizam, koji u ukupnoj turističkoj ponudi Hrvatske svake godine sve više jača. Ideja je, za početak, nuditi glagoljačiće u Otočcu, ali zanimanje se brzo širi i izvan Otočca.
Glagoljačići bi svakako trebali krenuti na put po Hrvatskoj, doći i u vaš grad, u vaš omiljeni kafić, gdje ćete, uz kavu, pročitati priču o jednom slovu glagoljice, naučiti pisati to slovo – i onda ga s guštom pojesti! Zar to ne bi bilo – slatko?
Poznajete li glagoljicu?
Glagoljica je vrlo staro hrvatsko pismo. Nije slična niti jednom drugom hrvatskom pismu. Njezinu tajanstvenost pojačava postojanje čak 42 različite teorije o postanku. Smatra se da ju je u 9.st. osmislio Konstantin Filozof. Obla glagoljica ima 36 znakova, a hrvatska uglata glagoljica 33 znaka. Glagoljična slova ujedno su i brojevi.
Legenda kaže da je Konstantin slova načinio po Božjem nadahnuću. Jedna druga legenda postanak glagoljice smješta u 4. stoljeće, a autorstvo pripisuje sv. Jeronimu (prevoditelju Biblije na latinski). Prvih osam slova glagoljične azbuke – AZ BUKY VÊDÊ GLAGOLJQ DOBRO EST ŽIVETI DZÊLO ZEMLA – uobičajilo se prevoditi ovako: „Ja kršćanin, koji slova poznam, govorim da je dobro živjeti na zemlji.“
Hrvati su glagoljicom pisali od 9. do 19. st. te je ona važan dio njihova identiteta. Glagoljica je sačuvana na starim zapisima u kamenu (Bašćanska ploča, oko 1100.) i u mnogim rukopisima i tiskanim knjigama, koje se čuvaju, osim u Hrvatskoj, u čak 28 država.
Već 1483. u Hrvatskoj je tiskana prva knjiga „Misal po zakonu rimskoga dvora“, upravo na glagoljici. Otisnuta je prvoj hrvatskoj tiskari, u Kosinju. Tako su Hrvati jedini narod u Europi koji je svoje prve knjige tiskao na nekom drugom pismu osim uobičajenoj latinici. U čast prvotiska 22. veljače obilježava se kao Dan glagoljice i glagoljaštva.
