Kad je Tomo Ricov rekao da će otvoriti jazz-klub na mjestu nekadašnjeg Maraschina i Pepera u Margaretskoj ulici, rekli su mu da je to čista propast, komercijalno samoubojstvo. No vizionar klupske scene čije se ime veže uz Pepermint, Johann Franck, Weekend Media Festival i brojne druge uspješnice odlučio je, kao što to i inače čini, baciti se na glavu.
Zaključio je kako Zagreb zaslužuje jedno pravo jazz-mjesto otkako je odlaskom Boška Petrovića i zatvaranja kultnog B. P. Cluba nastala rupa na sceni koja je isprazno zjapila. No kad je obznanio svijetu da stiže Boogie, Tomi Ricovu čak su i glazbenici rekli da to ne sluti na dobro. Ali hrabro (uz pokoje zrnce inata) odgovorio je: Ajmo vidjeti! Kad bi svi radili jednako kao i ostali, ne bi bilo ničeg novog.
"Otkad se zatvorio B.P. Club prije šest godina Zagrebu nedostaje iskonski jazz klub. Jazz se mogao slušati na nekim mjestima u gradu, ali takav program je služio tek kao dodatak kafićima i klubovima. Ovdje ima mnogo mladih glazbenika, kao i iskusnih jazzera. Nisam znao da ima toliko publike koja će napuniti prostor. Cilj mi je programom zadovoljiti ne samo probirljivu jazz-publiku, nego i novu koja neće ni znati što ju je snašlo te zavoljeti jazz. Bez obzira na nekvalitetnu glazbu koja je prisutna, kad se ljudima na pravi način servira nešto kvalitetno, uživat će. Tko zna, možda ćemo uskoro vidjeti komade u minicama kako skaču na stolove i razbijaju čaše uz glazbu Milesa Davisa“, smije se Ricov priznajući da nije jazz-taliban te najavljuje i ponešto latino te funk-ritmova, kao i plesnog jazza vikendom.
Da ne bi bilo zabune, Boogie klub imena neraskidivog od jazza ozbiljno je neozbiljno mjesto. Preciznije, epicentar ozbiljne glazbe i neozbiljnih trenutaka uz dobra vina i koktele gdje se četiri puta tjedno prate svirke uživo, a ostale dane tu je DJ program. Boogie želi posebnu pozornost pružiti i mladim glazbenicima po uzoru na američki open mic ili open mike.
Omoti ploča, plakata kupljenih u New Orleansu, fotografije koje podsjećaju na neka uzbudljiva prošla vremena (i virtuozne glazbenike), uokvireni na crvenoj cigli koju obasjavaju samostojeće lampe s resicama te pokoja diskokugla u ulozi začina eklektičnom stilu, stvaraju ugođaj toplog dnevnog boravka.
Poslovni partner Tome Ricova, Miro Vidović iz Morris studija, čovjek koji stoji iza 2Cellosa izašao je u susret Boogieju i donio Rogers bubnjeve iz '65-te, a na klavijaturama kupljenima u Philadelphiji svoj je trag ostavio legendarni Herbie Hancock. Uskoro će se moći i slušati ploče na gramofonima.
> Pixie Espresso Bar: Novo mjesto na okupljalištu studenata za vrhunsku kavu i čaj te zvuk gramofona
Hommage velikom Bošku Petroviću, ključnom čovjeku hrvatskog jazza na svakom je koraku, a do izražaja posebno dolazi u podrumu. No kako bi prostor potaknuo na kretanje, podijeljen je na tri cjeline pa se cijela večer može provoditi između bara u kojem se ispijaju pića, lounge prostora na katu gdje se može razgovarati, ali i čuti preko razglasa svirku te koncertnog prostora u podrumu.
"Jazz ima zahtjevniju publiku pa smo napravili dobar izbor pića i koktela koja će se mijenjati sezonski i u skladu s programom. Primjerice, na tematskim partijima uz brazilsku glazbu posluživat ćemo caipirinhu, a mojito uz kubansku. Cilj nam je i promovirati mlade vinare, a prigristi se mogu i burgeri za koje smo dogovorili dostavu", zaključuje Ricov.
