Ova godina ujedinila je Italiju u jedinstvenoj proslavi jubilarne obljetnice koju ne smijete propustiti – 500 godina od smrti Leonarda da Vincija. Tim povodom, grad Milano istaknut će brojna stvaralaštva i doprinose čovječanstvu koje je Leonardo nesebično ostavio iza sebe. Početak ove velike proslave je 15. svibnja, otvorenjem restaurirane dvorane – Sala delle Asse u dvorcu Castelo Sforzesco.
Iako se nije rodio u Milanu, već pokraj Firenze, malo ljudi zna da je upravo u ovom gradu Leonardo proveo više od 20 godina života. Velika želja bila mu je raditi u Milanu, pa je tako poslao pismo o svojim idejama i sposobnostima vojvodi Ludovicu il Moru. Ovo pismo smatra se pretečom životopisa, što samo govori o tome da je Leonardo živio daleko ispred svog vremena.
U svom predstavljanju ponudio je Ludovicu da testira njegovu sposobnost kroz 10 točaka. Devet od tih točaka uključivale su strategije vezane za vojni napad i obranu s borbenim vozilima, topovima, pokretnim mostovima i tajnim tunelima. Samo se jedna točka odnosila na arhitekturu i hidrauliku koja bi Milano učinila ljepšim i učinkovitijim. Zbog toga je dobio posao.
Stopama Leonarda Da Vincija vodi nas naša travel blogerica Slađana Trajković, koja stoji iza Instagram profila posvećenom ljepotama Italije Sparkles of Italy te nam ovoga puta otkriva remek-djela kojima je ovaj veliki umjetnik i inovator obogatio Milano.
Cenacolo - Posljednja večera
Četiri godine trebale su Leonardu da stvori ovo remek-djelo, kojem se dandanas dive brojni turisti i umjetnici iz cijelog svijeta. Naslikano je na zidovima blagovaonice u samostanu Santa Maria delle Grazie. Kroničari tog vremena kažu da je Leonardo bio precizan, no izuzetno spor.
Bilo je dana kada bi samo napravio dva poteza kistom. Umjesto fresco tehnike, odlučio se za tajnu mješavinu koja je koristila temperu pojačanu žumanjkom i drugim organskim materijalima, kojima je dodavao i ulje. Ta je metoda idealna za slike izrađene od sjajne velature, kao i za njegove perfekcionističke korekcije, ali to nije bilo najbolje rješenje za očuvanje rada od vlage i prolaska vremena.
Leonardo je odlučio slikati trenutak kada Isus, u sobi s apostolima prije Uskrsa, otkriva: "Zaista, zaista, kažem vam, jedan od vas će me izdati." Svaki učenik reagira drugačije te međusobno komuniciraju s najrazličitijim izrazima ljudske duše - od iznenađenosti, sumnje, ljutnje...
Leonardno je to najviše volio, imao je strast prema svakom aspektu ljudskog bića, različitim anatomijama lica, koja nam otkrivaju karaktere. Hodao bi ulicama Milana s papirom i olovkom, promatrajući i skicirajući prolaznike, te je često ta lica prenosio na svoje slike, pa tako i na Posljednju večeru.
Ovo remek-djelo je resturirano nakon što je preživjelo Napoleona Bonapartea i bombe iz Drugog svjetskog rata. Danas su ulaznice za Posljednju večeru danima unaprijed rasprodane, pa ih je bitno na vrijeme rezervirati online.
Codex Atlanticus
Na dvoru vojvode od Milana Leonardo je otkrio vanjski svijet, arhitekturu, glazbu i proučavanje prirode, ljudske fizionomije i ratnih strojeva.
Leonardo je mjerio grad dužinom ruku, mapirajući ga po zraku. Skicirao bi strojeve za tkanje, leteće strojeve, anatomiju tijela. Izumio je zagonetke kako bi zadivio prijatelje, neumorno je dizajnirao nove predmete, posjećivao gradilišta i zanatske radnje, uključivao se u sve vrste studija i ažurirao svaku temu svoga doba.
Codex Atlanticus zbirka je od tisuću listova, koji su prikazani u Pinacoteci Ambrosiani u Milanu. Postav predstavlja Leonardov dnevnik eklektičnih spisa i multidisciplinarnih projekata. Zbog takvog opusa ostaje vječna enigma otkuda toliki talent i znanje, pogotovo kada je poznato da nikada nije stekao znanstveno obrazovanje niti je primjerice znao latinski jezik.
Casa degli Atellani - Leonardov vinograd
Vojvoda Ludovico il Moro, kao naknadu za rad, darovao je Leonardu vinograd, zemljište veličine preko 8000 četvornih metara u četvrti Porta Vercellina. Palača s vinogradom nalazila se preko puta Santa Maria delle Grazie, što je bilo idealno da mu posao, oslikavanje Posljednje večere, bude nadohvat ruke. Za Leonarda to je vjerojatno bio nostalgičan podsjetnik na njegov kraj, Toskanu, gdje je njegova obitelj obrađivala vinograde i proizvodila vino.
Godine 1920. arhitekt Piero Portaluppi obnovio je Casu degli Atellanu, elegantnu palaču iz doba renesanse, uključujući i dio Leonardova vinograda. Drugu restauraciju doživjela je 2015. kada je rekonstruiran i izvorni raspored vinograda. U tlu su pronađeni tragovi vinove loze koju je Leonardo uzgajao, sorta je bila Malvazija di Candia Aromatica, koja je proizvodila slatko ugodno vino, dobro poznato u antičko doba.
U Casi degli Atellani kolekcionar umjetnosti i arhitekt Piero Portaluppi izložio je suvremene radove s originalnim tragovima renesanse pa je danas boravak u vinogradu i samoj palači uistinu romantična šetnja kroz povijest.
Navigli – sustav kliznih vrata
Jeste li znali da je Milano nekada izgledao poput Venecije? Kroz grad je protjecalo gotovo desetak vodotoka, od kojih su neki prirodni, a neki umjetni. Nosili su ime navigli, a predstavljali su sustav luka, pomoćnih kanala, pristaništa i vjetrenjača koje su nekada bile od životne funkcije za grad.
Milano je od davne povijesti imao razvijenu industriju, kojom se ponosi i danas. Vodenim putovima stizale su sirovine, a izlazili gotovi proizvodi. Gradilište katedrale Duomo opskrbljivalo se drvom, pijeskom, kamenom i blokovima od mramora iz jezera Maggiore, a Duomo je vraćao uslugu održavanjem plovnih putova. Ceste u središtu kojim danas šetamo nekada su bile kanali za čamce.
Voda je bila strast koja je inspirirala Leonarda kao inženjera, geologa i umjetnika. Bio je zadužen za ujedinjenje svih plovnih putova kako bi se stvorila regionalna mreža koja bi se mogla kretati bez prekida, a san je bio doći do mora.
U svom Codex Atlanticusu Leonardo je skicirao neke od inženjerskih inovacija, među brojnim crtežima bio je postavljen podvodni otvor koji se mogao ručno pomicati i na taj je način regulirao plimu i oseku. Jedna od brava izgrađenih u to vrijeme s ovim mehanizmom i danas se može vidjeti. Mjesto se zove Conca dell'Incoronata, a nalazi se nedaleko od okruga Brera. Riječ je o suhom dijelu Naviglio Martesane, plovnom putu koji se proteže sjevernije uz dugu biciklističku stazu. Dva primjera tih sićušnih brava danas su sačuvana u Muzeju znanosti i tehnologije.
I premda nije imao prikladna sredstva i materijale za svoje inženjerske snove, stoljećima kasnije drugi bi nastavili graditi po njegovim nacrtima svoje projekte. Njegovo je nasljeđe univerzalno priznato. Ime Leonarda da Vincija pamti se svaki put kad netko govori o "bravama", od Venecije do Paname.
Sala delle Asse – Castello Sforzesco
Kada je Leonardo živio u Milanu, dvorac Sforza bio je središte idealnog grada kojeg je renesansni arhitekt i genij po imenu Filarete dizajnirao u osmokraku zvijezdu. Projekt se zvao Sforzinda i bio je simbol harmonije i savršenstva.
Ludovico il Moro, osim što je okupio vrhunske umjetnike i arhitekte oko uređenja dvora, bio je poznat i po svojim spektakularnim feštama koje je u dvoru organizirao.
Glavni scenograf za evente bio je upravo Leonardo da Vinci. Leonardo je bio zadužen za spektakularne događaje, luksuzna vjenčanja, pa je čak za vjenčanje Giana Galeazza Sforze i Isabelle d'Aragon konstruirao stroj koji prikazuje zvijezde i rotirajuće planete.
Budući da je knez volio umjetnost koliko je volio i zabave, 1498. zamolio je Leonarda da ukrasi jednu od prostorija - "Sala delle Asse". Leonardo je naslikao zidove i strop kako bi podsjećao na stablo duda kao počast Ludovicu Sforzi, a stablo simbolizira njegov nadimak "Mora" (dud).
Umjetničko djelo u Sali delle Asse kombinacija je znanstvenog promatranja prirode i astrološke simbolike. Na zidovima je naslikao šumski prizor stabala koja su se uzdizala do stropa. Vrijeme i povijest napravili su i svoje dekoracije u Sali, no ove je godine restauracija završena i njenim otvorenjem započinje jubilarna obljetnica 500 godina od Leonardove smrti.
Muzej tehnologije i znanosti - Museo Nazionale della Scienza e della Tecnologia “Leonardo da Vinci”
Zaobljeni, lagani oblik koji izgleda kao propeler, postavljen na kružnoj ravnini - Vite Aerea je jedan od najljepših crteža Leonarda da Vincija. Neki su čak vidjeli i inspiraciju za helikopter u ovom malom projektu.
To je samo jedan od mnogih crteža usredotočenih na koncept leta, od kojih se mnogi nalaze u Codexu Atlanticusu, s krilima u pokretu, stvarnim jedrilicama i elegantnim strojevima inspiriranim šišmišima. Pet stotina godina nakon što je Leonardo živio, njegova nas istraživanja i dalje fasciniraju, tjeraju nas da razmišljamo i - što je najvažnije - inspiriraju nas. 1953. godine, točno pet stoljeća nakon njegova rođenja, drevni samostan iz 14. stoljeća postao je prvi znanstveni muzej u Italiji koji je dobio ime po njemu.
Ovaj muzej oživio je Leonardova djela te predstavlja bezvremensko putovanje kroz povijest tehnologije koja nam omogućuje da istražimo potencijal budućnosti.
Brončani konj
Kao kostimograf i koreograf ekstravagantnih gala partija dvorca Sforza Leonardo je imao, kao prvi, zadatak izraditi statuu veličanstvenog brončanog konja. Rad je bio doista izazovan jer je morao kombinirati umjetničku inspiraciju i tehničku ekspertizu kako bi formirao kip težine 15 tona, koji je trebao biti visok 8 metara..
Nakon godina promatranja anatomije konja, dizajna i rada, prototip terakote bio je prikazan u dvorištu današnjeg Palazzo Reale. Međutim, rat je prijetio Milanu, a brončana ploča za kip je umjesto toga bila bačena u oružje i topove za borbu. Leonardo je tada u svojim bilješkama napisao poznatu rečenicu: “Nikada više neću govoriti o Konju”.
Stoljećima kasnije, Leonardov san usvojio je Charles Dent, američki pilot i kolekcionar umjetnosti, sa strašću za renesansom. Godine 1977. Dent je pročitao članak u časopisu National Geographic pod naslovom „Konj koji nikada nije bio“ i počeo je svoju romantičnu potragu za stvaranjem Leonardovog konja, a crowdfunding metodom je prikupljao novac.
Krug je zatvoren 1999. godine kada je u Milano doveden kolosalni kip. Izradila ga je japanska umjetnica Nina Akamu i ponosno stoji ispred hipodroma San Siro.
Kip Leonarda da Vincia
Itinerer kroz grad završite kipom Leonarda. Sa svojom dugom kosom, gustom bradom i ponosnim, zamišljenim izrazom ova ikona nadilazi povijest. Neki su čak uvjereni da je on bio model za filozofa Platona u Scuoli di Atene od Raphaela, čiji je pripremni crtež u Pinacoteca Ambrosiani. Kip je postavljen 1872. na PIazza della Scala, ispred istoimenog kazališta.
Dugi niz godina Leonardo je zamišljao i dizajnirao Milano, svoj grad, pa ako ste razmišljali posjetiti Milano, 2019. godina idealno je vrijeme za to. Razlog više dat će i Croatia Airlines koja vam nudi povoljne cijene aviokarata za Milano. Izravno iz Zagreba u grad gdje možete razgledati osam Leonardovih atrakcija na jednome mjestu možete letjeti triput tjedno – utorkom, petkom i nedjeljom po cijeni već od 169 € za povratnu aviokartu.
Navedena promotivna cijena odnosi se na aviokarte kupljene preko web stranice Croatia Airlinesa i uključuje prijevoz jednog komada ručne prtljage do 8 kg, pristojbe zračnih luka i naknadu za izdavanje karte (TSC).
