Kad sam počela razmišljati o tome da trebam neku veliku promjenu, pojavila se mogućnost da odem živjeti u Kuvajt. U tom sam trenutku pomislila kako ću teško dobiti priliku za veću promjenu od ove: drugačija kultura, drugačija klima, ne tako česta lokacija (većina ljudi ide u Dubai), i odlučila sam reći „da“, ispričala nam je Diana Martinaj, certificirana učiteljica joge i trenerica fitnessa.
Kako kaže, fitness-centri u Kuvajtu su gotovo na svakom koraku. Puno ljudi vježba (naravno, taj bi broj kao i svugdje mogao i trebao rasti), a kako je tijekom većine godine prilično vruće, klimatizirane su dvorane dobitna kombinacija. Dianin put u nepoznato započeo je noćnim letom za Kuwait City preko Istanbula. Istanbulski aerodrom bio joj je totalno otkriće i dva sata koja je provela tamo čekajući let za KWT City bila su joj premalo.
> Kako je krenulo, cijeli ćete svijet moći vidjeti u Emiratima: Dubai gradi novu Veneciju!
"Svakome tko nije prošao istanbulski aerodrom – to je nešto što se mora iskusiti. To je susret svih postojećih kultura, rasa i običaja, iskustvo u kojem se može ostati i uživati satima.
Sljedeća postaja bio je Kuwait, u koji sam sletjela u 4 ujutro. Ulazak u Kuvajt prošao je tako što mi je službenik na aerodromu zaželio dobrodošlicu u njihovu zemlju, a kad je vidio da sam iz sfere fitnessa, prokomentirao je May God bless you. Mislim da bolji doček nisam mogla ni poželjeti."
"Nakon izlaska iz klimatizirane zgrade dočekalo me otprilike 40 stupnjeva. No, za razliku od mnogo ljudi koji ne podnose tako visoke temperature, za mene je upravo činjenica takvih temperatura bila jedan od odlučujućih faktora pri odabiru Kuvajta. Kao horoskopska Lavica, obožavam vrućine i ponekad mislim da mi je Sunce potrebnije od zraka, tako da o problemu podnošenja velikih vrućina neću govoriti. Ja sam imala posve drugi problem – tijekom najtoplijih mjeseci više sam se u Kuvajtu smrzavala nego umirala od vrućine – u svim je prostorima klima namještena na 18 do 20 stupnjeva, tako da sam svojih 8 sati na poslu provodila u majicama dugih rukava“, kaže trenerica koja je prije putovanja dobro istražila sve što se istražiti dalo o Kuvajtu. Kulturološki šok izostao je jer se na nekoliko strana raspitala o tome što mogu očekivati i pripremila se na to, a arapska kultura Dianu je oduvijek privlačila.
"Većina bi kao kulturološki šok, naravno, mogla promatrati način na koji se žene odijevaju. Ovisno o tome u kojem se dijelu Kuvajta nalazite, žene su manje ili više pokrivene. Ima i Arapkinja koje se oblače posve zapadnjački, dok ima i onih koje dopuštaju da im se vide samo oči. S jedne se strane, međutim, nošenje abaya (dugačke, najčešće crne haljine) pokazuje prilično praktičnim. Ako vam se ne da taj dan oblačiti, jednostavno ostanete u pidžami i preko navučete abayu. Isto tako, dok se ja moram presvlačiti za trening pa onda opet na odlasku, klijentice jednostavno dođu u sportskoj opremi, preko koje je navučena abaya – prilično olakšavajuće, zar ne? Neovisno o stilu odijevanja, žene su ovdje prigrlile sve zapadnjačke trendove i jako paze na to da su uvijek našminkane, sve imaju umjetne trepavice, redovno odlaze na frizure i manikure... Kuvajćani su od Zapada također priglrlili ljubav prema trgovačkim centrima – tamo se odvija sav život. Ako niste baš fan šoping-centara i konzumerističke kulture, to može biti malo zamarajuće, posebno kad nakon posla svi nahrle u trgovačke centre i stvaraju nepregledne kolone (dakako najskupljih i najluksuznijih) automobila“, kaže.
> Putnici progovorili: "Venecija je prevara, Dubai je bez duše, a Kairo prepun bezobraznih ljudi"
Kuvajt je zasigurno poseban po gastronomskoj ponudi. Kad se Diana informirala o tome kakav je život u Kuvajtu, na jednom od foruma dobila je odgovor Europljanina koji je dugo živio u ovoj državici kako se u Kuvajtu nema što raditi nego jesti, a hrana im je možda najbolja na svijetu. Njoj, kao zaljubljenici u hranu, to je bio samo dodatan razlog odlaska u Kuvajt. I – nije lagao.
"U Kuvajtu živi mnogo nacionalnosti, stoga je i ponuda hrane u trgovačkim lancima prilagođena potražnji. Prva dva mjeseca sam se iščuđavala i guglala hranu za koju nikad prije nisam ni čula, a kamoli je vidjela. Ponuda hrane ogromna je, posebno voća i povrća. U ogromnim trgovačkim lancima može se naći zbilja kvalitetna hrana, kao da ste je kupili na tržnici. Prilikom kupovine hrane najviše me uveseljava promatranje iz kojih država dolazi. Tako primjerice, možete birati mango iz Egipta ili Indije, avokado stiže iz Kenije, breskve iz Libanona, rajčica iz Saudijske Arabije, krastavci su iz kuvajtskog uzgoja... Izbor sireva više je nego ogroman, a najbolji i najpopularniji su oni iz Egipta i Turske. Maslinovo ulje dolazi iz Sirije, a najbolja je voda iz Omana.
Što se tiče restoranske ponude, i ona je ogromna. Možete birati između indijske – tradicionalne i moderne, tajlandske, kineske, japanske, talijanske, libanonske, egipatske, jordanske kuhinje. Gastronomska ponuda tolika je da nema šanse da obiđete sve restorane, makar svaki dan jeli vani, ako vam to financijska situacija dozvoljava. Što se tiče cijena, one su više nego u Hrvatskoj, barem kad govorimo o odlasku u restoran. No, s druge strane, nisu toliko visoke da ne možete nekoliko puta mjesečno jesti vani. Između cijena namirnica u Kuvajtu i Zagrebu, moram priznati da nisam primijetila neku veliku razliku, ali želite li jesti vani, to ćete i više platiti.
> 10 destinacija koje su rijetkima prvi izbor, ali su doživjele turistički boom ove godine
Ista je stvar i s kavama. Mali espreso ćete primjerice platiti više od 20 kuna, kavu s mlijekom 30-ak, ali u trgovini ćete pronaći najveće pakiranje kave Nescaffe ili Jacobs za 30 do 40 kuna. Kava se najčešće pije u lancima poput Starbucksa, koji postoje na svakom koraku. Postoji i arapska kava, koja će biti užitak svakom ljubitelju kardamoma. Kad promatrate Arape kako piju kavu (ne u Starbucksu, nego pravu kavu), često ćete vidjeti kako prije gutljaja kave pojedu griz datulje. To nas pak dovodi u jedan posve novi svijet, svijet datulja. Ovdje možete naći datulje kakve zamislite, a čak i ako neku kombinaciju ne možete zamisliti, vjerojatno već postoji. Svježe su datulje priča za sebe, nešto što se mora probati. Ono što pak većini zapadnjaka predstavlja problem je to da je u Kuvajtu alkohol zabranjen. Većina to rješava tako da za vikend lete u Dubai (karta je jeftina, a vikendom na relaciji Kuwait City-Dubai postoji let otprilike svakih pola sata, kao da čekate bus)“, objašnjava.
Diana nam je objasnila i da se raznolikost kultura, nacionalnost i rasa (u Kuvajtu živi više stranaca nego Kuvajćana) ogleda se i u tome da je gastronomska (i svaka druga ponuda) više nego bogata.
„Iako Kuvajt i Hrvatska dijele mnogo sličnosti (poput nepreglednog i besmislenog birokratskog aparata, neorganiziranosti, nepostojanja strategije razvoja koja se vidi u primjerice neplanskoj gradnji, no sve to nije tema ovog teksta), Kuvajt ima prednost multikulturalizma koja recimo Hrvatskoj nedostaje. Nekad je potrebno shvatiti da to što smo različiti nije uvijek prijetnja nego puno češće prilika za rast, razvoj i obogaćivanje vlastitih vrijednosti. Do neke druge prilike, pozdrav iz Kuvajta!“ uz smiješak će Diana.
