Novigrad (Cittanova), prekrasno mjestašce smješteno između Umaga i ušća Mirne u more, jednostavno je magnet za turiste, pa tako i našu malu ekipu, koja se nije došla okupati, nego samo najesti nekoliko slijedova jela na bazi šparoga, na „Dane istarskih šparuga“.

Restoran domaćin Lungomare, sjajnom lokacijom stvarno opravdava svoje ime (podsjeća na genijalnog Gusara u Tučepima, barem blizinom mora), pa smo nakon Teranina dobrodošlice otišli skvasiti ruke u more. Da, trebalo je ponijeti kupaće, more je bilo itekako kupko, no, bolje nego obrnuto (da imaš kupaće, okupaš se i onda se treseš do ponedjeljka), a i trebalo je požuriti kako bismo stigli na otvorenje Vinistre u obližnji Poreč.

Šparoga je stari čuvar zdravlja, obiluje vitaminom E, divna je kad je tanana i divlja, iako ni debela uzgojena nije za odbaciti, dapače. A danas smo uživali upravo u divljoj, za početak u klasičnoj juhi od šparoga s pečenim sipicama. Lišena brašna i vrhnja, sjajna esencija šparoga, od milja „šparogin“ podignula mi je snagu kao u nekoj igrici, a sićušni komadi sipe, tako su dobro pružali otpor grickanju da sam se trenutno zaljubio.

Ali, to je bio tek početak. Uslijedio je miks od tri vrste tjestenine, pljukanci, njoki i tortelini, svaki u svom toću. Torteline je trebalo jesti zadnje jer su zbog punjenja gorgonzolom dosta jači i eksplozivniji od drugih jela, njoki najslabiji u trojcu, ali u izvrsnom umaku od pršutića, dok su play of the plate definitivno bili - pljukanci. Iako znamo kako su nastali, ovi tanani žilavi komadi tijesta naprosto zovu da ih jedeš, i jedeš, i dugo uživaš. Šparoge daju neku plemenitu pozlatu pršutu u umaku, ne znam kako bih se drukčije izrazio, ali mašem repom...

Glavno jelo su predstavljale dvije vrste svinjetine, file i ombolo, od kojih je ovaj drugi, dakle vješalica – dimljen od strane osoblja Lungomarea. Još osjećam miris, prekrasnost na djelu. Što sam dulje jeo muffin od krumpira, sira i šparoga, to mi je bio bolji, iako bih ga osobno malo više zapekao. Šparoge sam zalijevao gorkim crnim pivom San Servolo, koje pomalo osvaja Hrvatsku, iako se o njegovoj prodajnoj cijeni treba fino porazgovarati s proizvođačem. Svejedno, gorko gorko mije, pa sam prezadovoljan kombinacijom, iako je i malvazija sjela kao osnovnoškolac nakon ispitivanja.

Žene za stolom su se davile u semifreddu od, naravno, šparoga, a ja sam guštao u pivici, turistkinjama na šetnjici, nedalekom moru i pogledu na pučinu. Novigrade, vraćamo se opet, ako ne prije, onda za naredne dane šparoga, ovdje su stvarno izvanredne!

Zahvaljujemo još jednom organizaciji turističkih zajednica Umaga, Novigrada, Brtonigle i Buja, a ako planirate posjet sjeverozapadnoj Istri, sve detalje potražite na stranicama Colours of Istria, kao i na njihovom Facebook profilu. Do klopanja!

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju