Pečeni krumpir jedan je od najčešćih priloga po cijeloj širini svijeta. Priprema se krajnje jednostavno i uglavnom uvijek isto: krumpir se nareže, začini i stavi u pećnicu. Ono što nije uvijek isto je rezultat – jedanput ćete iz pećnice izvaditi hrpu kašastoga krumpira, drugi put dijelom pougljenjeni dijelom kuhani krumpir, a ponekad će on biti sasvim bez boje i kao da je kuhan na pari.
Kemija je egzaktna znanost, ali u kuhinji kao da pošašavi. Dobro, i nije baš tako, i tu postoje pravila, samo ih možda niste svjesni. Ako je posuda u kojoj pečete krumpir prenatrpana, on se neće peći, nego kuhati na pari. Ako su komadi krumpira različite veličine, neki će komadi izgorjeti, a neki neće ni početi dobivati boju. Ako prečesto prtljate po njima dok se peku, neće biti hrskavi jer ćete svu koricu odvojiti s krumpira dok ih okrećete.
Ali, postoji jednostavan trik za kojim rado posežu i vrhunski kuhari i uz koji će vam pečeni krumpir baš uvijek ispasti savršeno hrskav, neovisno pečete li mladi krumpir u kori, pole ili krumpir klasično narezan na četvrtine.
Tajna je u - bjelanjku. Premažete li krumpir prije pečenja bjelanjkom istučenim u snijeg, on će iz pećnice izaći savršeno hrskav, a kako će se začini bolje uhvatiti na ljepljiv bjelanjak – i savršeno začinjen. Običan sastojak napravit će ogromnu razliku i u okusu i u teksturi omiljenog priloga.
Dakle, sve što trebate napraviti je umutiti bjelanjak u snijeg i u njega uvaljati sirove krumpire.
Potom ih izvadite, maknite višak bjelanjka i poslažite krumpir u lim za pečenje. Nakon toga možete se pozabaviti začinima i pustiti maštu da se izdivlja.
Na vama je hoćete li krumpir začiniti samo solju i paprom ili provansalskim travama, kakvom ljutkastom mješavinom ili češnjakom u granulama.
Vodnjan u proljeće: Vikend u Istri koji će vam otkriti nevjerojatna mjesta i dobru hranu
