Galerija
Prepoznati dobar med zna biti teško i iskusnom pčelaru jer su se proizvođači meda dobro uvježbali u proizvodnji nekvalitetnih i loših proizvoda. Iako se priča o trikovima kojima se lako može prepoznati je li med pravi ili lažnjak, većina njih nije točna. Tako se nažalost pravi med ne možemo sa sigurnošću prepoznati po obliku koji se napravi kad okrenemo staklenku naopako ili ljepljivosti pod prstima, pa niti načinu na koji se razlijeva po papiru.
Jedini sigurni način je vjerovati pčelaru, upoznati ga i raspitati se o košnicama te kod njega i kupovati. Kako se i pčelari bore sa štetočinama, dobro je znati koriste li kemijska sredstva. Pogriješiti mogu i kada ih koriste u pogrešno vrijeme – a to se ne može vidjeti na etiketi.
Kristalizirani med
Česta je zabluda da kristalizirani med ukazuje da se radi o dodatku šećera. Ravnomjerna kristalizacija prirodnih šećera može biti pokazatelj da se radi o pravom medu. Ukoliko dođe do neravnomjerne kristalizacije uzrok može biti u nepravilnoj proizvodnji meda. Nakon vrcanja med je tekuć, ali stajanjem dolazi do kristalizacije. Brzina kristalizacije ovisi o medu, ali zimi će najčešće biti čvrstom stanju.
Kako kruti med često nije praktičan (pogotovo ako se koristi za pripremu jela), on se često otapa da bi bio tekuć. No ako se to radi na temperaturi većoj od 40 stupnjeva gube se ljekovita svojstva. Stoga ako želite vratiti med u tekuće stanje, najbolje je to činiti na laganoj temperaturi. Staklenku meda stavite u lonac s toplom vodom i zagrijte na posve laganoj vatri.
Pravilno skladišten, kvalitetan med ne može se pokvariti, međutim da bi bio ljekovit, mora se potrošiti u roku od najviše dvije godine od vrcanja.
Želite li biti sigurni da jedete kvalitetan med potražite "obiteljskog pčelara" kojem možete vjerovati.
Veliki vodič: Koje žitarice obvezno treba namočiti prije kuhanja da ne postanu štetne