Ok, ok, kako je sve znatno otišlo gore otprilike zadnje dvije godine, i nije neka posebna tema za raspravu. O čemu god da govorimo, prehrani, uslugama, svemu – sve je poskupjelo. U redu, rasle su ipak i plaće, ali bar iz perspektive jednog prosječnog potrošača, čini nam se da ne prate rast troškova života.
Jedna od stvari za koju sam i sam skužio da je otišla gore jesu – gableci. Gablec, uobičajen naziv za „brzi“ ručak (obrok) u Zagrebu (u Dalmaciji će istu stvar nazvati „marenda“) zadnjih se godina, brat bratu – cijenama vinuo u nebesa. Ovdje se čak ne planiram vraćati u daleku prošlost prije 10 – 15 godina i pisati o tadašnjim cijenama gableca, već u malo bližu – prije otprilike 5,6.
Tad sam radio u jednoj tvrtki na samom istoku Zagreba, te smo manje-više redovno gablali. Iako smo znali otići i do trgovačkog centra u blizini koji je nudio razna azijska, talijanska i slična jela (cjenovni rang između 25 – 30 kuna) često smo i naručivali. „It jelo“ tad su nam bile zapečene tortilje s piletinom, a u porciji su dolazile dvije velike fine tortilje za popularne 22 kune (ili 25, iskreno, malo sam zaboravio već).
Epidemija dostava
2020. dolazi COVID-19, a s njim i "poplava" dostava. Moguće da su danas popularne dostavne službe došle i nešto prije, čak vjerojatno, ali pravi zamah dobili su dolaskom epidemije koja nas je na duže vrijeme paralizirala i „maskirala“. Za početak, restorani nisu radili, a dobar dio ljudi kojima to poslovi dopuštaju, prešli su na rad od kuće. Ipak, uskoro isključivi rad od kuće nije bio opcija, a mene, koji sam se sad poslovno preselio na drugu lokaciju, zaintrigirale su opcije dostave.
Dostavne tvrtke, u suradnji s nekim restoranima koji inače „jedu budžet“ imale su gotovo stalno uključene promocije od 40 posto popusta na jela. Inače, to nisu ni mjesta gdje se uzimaju gableci, ali bio je grijeh ne iskoristiti takvu priliku. Kolege, posebno jedna kolegica i ja gospodski smo se častili (iako naravno ne svaki dan), pa u povijesti narudžbi vidim da je tad pola kilograma telećih rebara s prilogom iz jednog renomiranog Zg restorana stajalo 57 kuna, a Pulled beef – 40. Vrijeme epidemije mi naravno ne nedostaje – ali ponuda i cijena gableca iz toga vremena, itekako da. Nikad nismo jeli bolje, ni povoljnije.
Danas? Kao veliki ljubitelj gableca jela sam prestao naručivati. Em je ispod 10 – 15 eura teško išta pronaći, a bome onda od jela koja toliko dođu očekujem da budu tip – top, a ne da dođu hladna i nikakva. U blizini posla imamo jedan objekt gdje su pizze još uvijek 7, odnosno 8 eura, mada i kod njih su cijene otišle gore, jer su Euro dočekali s cijenama od 35/40 kuna za pizzu.
Posebno mi je zanimljiva situacija s lignjama, te mi se čini da će uskoro cijenom zaprijetiti šafranu i tartufima. Nisam doduše primijetio pomor lignji, ali su uredno u dvije godine skočile na nekim mjestima i 100 posto.
Sve u svemu, dobar tek. I gablajte pametno.
Balkanski doručak, gableci i fini deserti: Dobra priča koja se kuha na Zelenom valu u Zagrebu
