Beč je zaista grad koji će u svakom posjetitelju probuditi želju za istraživanjem i upoznavanjem nepoznatog. Rijetko koji grad može se pohvaliti činjenicom da u svakom svom posjetitelju izaziva pozitivne emocije. Bilo da ste zaljubljenik u umjetnost, glazbu ili jednostavno volite dobre kolače, Beč je je grad koji će vas oduševiti na svakom koraku. Jedna od njegovih najpoznatijih atrakcija je dvorac Schönbrunn, najvažniji kulturni spomenik Austrije.
Povijest Schönbrunna seže u drugu polovicu 16. stoljeća, a svoju slavu duguje slavnim pripadnicima obitelji Habsburg, koji su ovdje boravili tijekom svoje vladavine. Vizure kakve danas znamo dvorac počinje dobivati tek 1728., kada ga car Charles VI. poklanja svojoj kćeri Mariji Tereziji. To je godina u kojoj počinje zlatno doba ove palače.
Prvotno je na mjestu današnjeg dvorca stajao lovački ljetnikovac, kojeg je dao izgraditi Maksimilijan II., car Svetog Rimskog Carstva. Sam ljetnikovac izgrađen je na poplavnom području rijeke Wien, a prostor koji se nalazio oko njega obilovao je fazanima, patkama, jelenima, veprovima i mnogim drugim divljim životinjama. Maksimilijan II. ulagao je puno truda i vremena u svoj ljetnikovac jer je bio strastveni lovac, koji je ovdje provodio svoje slobodno vrijeme. Njegovom smrću ljetnikovac dolazi u posjed Rudolpha II., koji nije previše mario za njegovo održavanje i razvoj, unatoč činjenici što je ovdje provodio jako puno vremena u lovu. Tako je tijekom jednog lovačkog pohoda naišao na izvor vode koji je nazvao "schönn Brunnen", odnosno lijep izvor. Od tog trenutka cijelo područje, a samim time i ljetnikovac, nose naziv Schönbrunn.
Prvo znatno proširenje ljetnikovca dogodilo se tek 1686., kada posjed dolazi u vlasništvo cara Leopolda I. koji angažira tada slavnog arhitekta, Johanna Bernharda Fischera von Erlacha. Sama gradnja palače odvijala se u nekoliko etapa, a finalni doprinos daje Marija Terezija, koja se uključuje u svaki aspekt gradnje palače. Ona je osobno odlučivala o svakom materijalu koji se koristio za izradu, a posebnu pozornost pridavala je materijalima koji su se dovozili iz Kine, Indije i Japana. Za ukrašavanje zidova koristila je svilu i rižin papir, a od svih soba posebno se ističe plava, čiji su zidovi obloženi rižinim papirom na kojem su plavom bojom naslikani motivi iz carske obitelji i kineske kulture.
Kako je Schönbrunn bila palača u kojoj je boravila carska obitelj, ne treba čuditi da se velika pozornost pri gradnji pridavala Velikoj galeriji. Velika galerija najraskošnija je dvorana u cijeloj palači, a služila je za održavanje balova i prijeme kod carske obitelji. Posebnost same dvorane čine freske na stropu, na kojima su prikazani car i carica sa svojim božanskim i svjetovnim karakteristikama. No ipak, najveću pozornost posjetitelja privlače sobe u kojima su boravili najslavniji stanovnici palače Schönbrunn: car Franjo Josip I. i njegova žena, carica Sisi. Njihove prostorije danas čuvaju predmete koje su oni koristili tijekom svog boravka u palači, a posebnu pozornost privući će vam privatna soba carice Sisi, u kojoj se nalazi njezina četka za kosu, ogledalo, vaga i pribor za uljepšavanje.
Veličanstveni vrtovi
Poznata je činjenica da svaka velika palača iza sebe skriva veličanstvene vrtove. Schönbrunn nije nikakva iznimka tom pravilu. Iako su vrtovi postojali i prije, današnje konture dobivaju tek 1683. godine, nakon što se obnavlja ljetnikovac i vrtovi stradali prilikom otomanske opsade Beča. Jean Trehet, poznati francuski vrtlar i dizajner, 1695. preuzima na sebe uređivanje i oblikovanje vrta, ali tek dolaskom Marije Terezije vrtovi se pretvaraju u svojevrsni nastavak na veličanstvenu unutrašnjost palače.
Iako su postojali planovi za gradnju dodatnih građevina u vrtovima, od njih se odustalo kada Marija Terezija postaje udovicom te odlučuje 1765. izgraditi poznatu Neptunovu fontanu. Otkad su vrtovi otvoreni za javnost ,1779. godine, postali su popularno odredište mnogim rekreativcima, izletnicima i zaljubljenicima u cvijeće i prirodu. Sami vrtovi protežu se u dužini d 1,2 kilometara od istoka prema zapadu, a od 1996. godine uvršteni su na UNESCO-v popis kulturne baštine.
