Prve informacije prije dolaska u Brazil su bile statističke. Volim znati brojeve da se lakše snađem i iscrtam si moždane mape. Mislim da je to profesionalna deformacija.
Dakle, brojevi kažu da je Brazil država od 200 milijuna stanovnika. Da je Rio de Janeiro grad od 6,5 milijuna stanovnika, odnosno, 12 s okolicom. To bi nam bilo kao 12 Zagreba, ili 60-70 komada rodne mi Rijeke. Ali da je sve to locirano na jednom ogromnom Hvaru ili Korčuli, recimo. Kao i da je sunčano i toplo cijele godine - iako je to tropska klima koja je nestalna i sitnije padaline su učestale. No, obzirom na temperature - i dobrodošle su.
Nakon izlaza iz aviona, prvi dojmovi su sadržavali adrenalinski šut. Prvi mi je put u Južnoj Americi i k tome - direktno u Rio. Nakon sivog Zagreba - Sunce i 30 C. Ali i gužve. Neprikladne prometnice i nepoštivanje prometnih pravila, prebačaji iz treće u prvu traku, nikakvi žmigavci. Na svakom zastoju u gužvi, okretni mladići iz favela prodaju kukuruzne pahuljice - Pão de Queijo. Podrži ih, kupi, teško im je. Ipak im je to posao koji ih drži dalje od narko bandi u favelama - kaže mi Roberta, putna agentica koja mi je najviše pomogla prilagodbi.
Nakon desetak dana Rio de Janeira, slike koje mi se ucrtavaju su duge pješčane i uvijek pune i aktivne plaže na kojima se trenira cijeli dan, ali i navečer. Uglavnom je to nogomet na pijesku ili nogomet-odbojka. Nogomet je svetinja, posvuda je, na TV-ima, na grafitima. Podjednako ga vole žene i muškarci.
Na plaži se i igra frescobol - popularan oblik tenisa na plaži. Kako i kod nas - trčanje je in, a plaže imaju posebne trake za bicikle i trkače. Otrčiš 5-6 km na 30 C i pauziraš hladnim kokosom koji te dodje 5 reala (desetak kuna) koliko te dodje i pola litre vode. Ok, može onda jedan kokos.
Ocrtavaju mi se i samoposlužni restorani na Ipanemi s lokalnom hranom. Bazira se na salatama, tropskom voću i povrću (pečene banane i ananas, mango, papaya, guava, acai), umaku od graha (feijoada), svim oblicima mesa i ribe i rakova (cararu, moqueca), i za kraj si uzmeš nešto s grilla. Pileća srca, recimo. Poseban specijalitet. Ukratko, način pripreme je pod utjecajem afričke, europske i japanske kuhinje. Zanimljivo je da je tradicionalni desert - brazilski puding - ono što je kod nas Rožata.
Još jedna od profesionalnih deformacija mi je muzika. Vjerojatno zato je Ipanema i bila prvi izbor. Na spomen Brazila, u glavi mi zasvira klasik Garota de Ipanema ili kako je višestruko obrađivana - Girl from Ipanema. Inače, ona je i dan danas živa, kao i njena kći koja bi mogla biti muza nekom drugom umjetniku. Antonio Carlos "Tom" Jobim je ikona Rio de Janeira koji je i začetnik lepršave bossa nove i novog pravca jazza u Brazilu koji je pristuan na ulicama oko Ipaneme i Copacabane.
Da se vratim tezi uvoda. Rio kao i cijeli Brazil nije baš najsigurnija destinacija i ako se hvatate pametnog telefona da biste uslikali nešto da prati ovakav tekst, uglavnom će vas ljupka djevojka u cvjetnoj haljini u prolazu, ili šarmantni Morgan-Freeman deda koji sjedi u blizini - upozoriti da to nije baš najpametniji potez. Gringo, pamet u glavu. Velika je razlika izmedju bogatih i siromašnih tako da i sve predivne kuće i vile po Ipanemi, Copacabani ili Leblonu imaju i ogradu i čuvara. Dovoljno jasno. No, na tim mjestima je posvuda i policija koja ne gasi rotirke, kako bi poruka - tu smo! - bila jasnija.
">Favela Rocinha
Buzios, ribarski gradić
Rio je velik grad. Plaže Copacabana i Ipanema su beskrajne, ali vikendom se cijeli grad spusti na plažu i stvore se nezamislive gužve koje su i opasne obzirom da gužve privlače džepare i ostale nesretnike osunčanih i fit tjelesa. Zato postoje mali ribarski gradići koji su postale turističke meke. Buzios je jedna od najpopularnijih takvih destinacija gdje na odmor, kažu lokalci, godima posjećuje i kompletni U2.
Nalik je Hvaru, puno barova i klubova, neki s internacionalnim pedigreom, poput Pache. Buzios je "otkrila" Brigitte Bardot čija statua krasi šetnicu, a zahvala ide i ribarima koji pune lokalne riblje restorane. Navodno je riba iz obližnjeg mora, zaista. Zanimljivo je i da Buzios uglavnom vode Argentinci i da je zato španjolski podjednako prisutan kao portugalski.
Edo Plovanić
