Većina nas jede meso kako su nas naučili naši stari. Brzo, tanko i toliko prženo da su sigurni da se dijete neće otrovati ako ostane malo krvi. Sjećate se onih dana kada biste slučajno zagrizli pohani batak pa je mama dobila šizu ako je ostalo krvi uz kost... Igrom slučaja, vremenom smo malo evoluirali od tih scena, nakon puno godina se usudili probati i tatarski biftek, da bismo se danas vođeni rukom pravih majstora - usudili probati i specijalitet koji je više sirov no pečen.
Mjesto radnje, pizzeria O'Hara u zagrebačkoj Malešnici, po zamisli Marina Vanjaka, vlasnika, glazbenika, pivoljupca i čovjeka koji zna prepoznati vrhunsku namirnicu, prvo mjesto u Zagrebu gdje se sada može nabaviti na ovaj način odležan komad bika od 990 kilograma. Za savršeno ispečenu fiorentinu potrebni su grill na drva i meso koje je otprilike četiri tjedna odležavalo u komori u kontroliranim uvjetima. I tek se nakon toga reže na komade koji će biti posluženi, otprilike – kilogram i pol mesa s kosti.
Meso se peče sa svake strane po četiri i pol minute, i dvaput ponovi postupak (cca 20 minuta ukupno) dok se prije naulji maslinjakom. Pred kraj pečenja se doda rastopljeni kvalitetni maslac i premaže cijela fiorentina. Poslije se posoli Cvijetom morske soli, popapri paprom u zrnu, doda ružmarina i pričeka da odstoji minimalno 10 minuta na drvenoj dasci – da se sokovi iz mirodija uvuku u meso. Tek 20% je smeđe boje sa svake strane, dakle klasično pečeno dok je ostatak – crven. Divno crven...
Što reći o okusu. Kao netko tko je odgojen na parizeru, hrenovkama, pašteti i mesnom doručku, i kremenadle su mi predstavljale space shuttle. O prvom steakovima da ne govorimo, a T-bone je do sada bio vrhunac. Ponavljam, do sada. Jer je ovo neka viša sfera. Svi oni kotleti, vratine, vratovi i ražnjići koje sam godinama okretao po gradelama svijeta sad padaju u zaborav, jer ovo je pjesma. Malo ružmarina i krupne soli, i to je to. Osjećam se kao da sam vođa plemena Spiljskog medvjeda, sjekutići se bude i zveckaju, a trenutni strah od crveno-ružičaste boje nestaje s prvim zalogajom. Sočno, mesno, iskonski. O da, ipak sam mesožder...
Raspravljam s braćom Čučković o nastupima Rijeke, Kramariću, pivima i mesu. Bikovi i junice su Hrvatski proizvod, škola tatina, nepogrešiva, Viškovo je pod njihovom kontrolom, vrijeme je za osvajanje Zagreba. Niste bili kod njih? Morate... Mesnica iz Ivice i Marice, ma iz najljepših snova...
http://punkufer.dnevnik.hr/clanak/hrana/gdje-jesti/ribafish-jede-po-kucama-mesnica-cuckovic-viskovo---311811.html
Uživanje se nastavlja s pizzom od konopljinog brašna punjenom šalšom od domaćih rajčica, pojačanih umakom Volim ljuto, a uz meso isprobavamo koje i kakvo pivo bi dalo završnu riječ. Bilo je puno pokušaja i malo pogrešaka, a ja na vlastitu odgovornost potpisujem eksplozivno voćni, jaki Kasteel Cuvée Du Chateau.
Ovaj divan quadrupel me oduševio i više od dosadašnjih favorita uz crveno meso, crvenog Chimaya i Rocheforta 8, jer još više širi ukuse i vidike. Predivna kombinacija, savršeni ukusi i još samo jedna u nizu pozivnica na vrhunsku večeru. Oprez, čaj je za dvoje, a bogami i fiorentina. Da, oglodat ćete kosti. O'Hara, ime za savršen eno-gastro provod... Vidimo se!
