Galerija
„Smrzavamo se u travnju, kuhamo u lipnju, oblačimo kratke rukave u prosincu – i još se tome čudimo i negiramo problem, nakon desetljeća dokaza da smo uništili klimu i Zemljinu ravnotežu, da smo uništili na tisuće biljnih i životinjskih vrsta, da smo uništili vlastito stanište“, upozorava fotograf Romeo Ibrišević, ujedno i predsjednik udruge Zelene stope, s kojom gotovo 20 godina pokušava Hrvatsku učiniti ljepšim mjestom za život te raznim akcijama upozoriti na situaciju koja nije nimalo blistava.
Kako bi proslavio ročkas majčice Zemlje kako to najbolje zna i umije, neumorni Romeo zaronio je sa svojom ekipom u prljavi potok Bistrac kako bi popravio što se može. Najradije bi našem jedinom domu u svemiru nazdravio bistrom izvorskom vodom, ali nije ju našao u Bistracu.
„U samoborskom kraju samo se stari sjećaju da je napiti se s izvora potoka Bistrac bilo kao progutati eliksir života. U zelenom dubu sada je gomila ljudskih otpadaka, od sitnih usputnih: limenki, boca, vrećica - do krupnih autoolupina, štednjaka, WC školjki…
Prljavu vodu ne možeš oprati – otkriva afrička poslovica, a mogli bismo dodati: ni prljavu savjest. Naši stari potoku su dali tako poetično ime, Bistrac; a što smo mi učinili? I okrenemo glavu, zažmirimo, zgrozimo se ili postidimo i pomislimo: 'Ništa se ne može učiniti.' Uvijek se nešto može učiniti – i malo je ponekad promjena. Učinite što možete“, poziva dobri (zeleni) duh Samoborskog gorja koji je akciju dokumentirao svojom kamerom.
Kako se voli rodni kraj, svojim primjerom pokazali su i Josip Grgos, koji ima 84 godine, Grgur Šojer, Stevo Čubrić i Božidar Komerički.
„Voda je živa, voda pamti, voda se sama iscjeljuje – ako u nju ne odlažemo ostatke civilizacije i sveopće pohlepe. Bude li više ovakvih ekoentuzijasta, potok Bistrac vratit će se izvornoj bistrini i biti izvor života, kao što to i jest svaka kaplja vode. Pa umjesto da kupujete vodu u plastičnoj boci i jedete mikroplastiku, napojite se svježom, okruženom šumom (svako drvo daje kisika za četiri osobe!)“, kaže fotograf koji je dobar dio vremena potrošio i na snimanje pomalo neobičnih razglednica na kojima su prirodne ljepote u drugom planu, pod gomilom otpada.
„Muči me što su fotografije za razglednice i nakon pet, šest godina od snimanja ostale iste. Nadao sam se da će ministarstva, agencije, fondovi i neki drugi ljudi učiniti nešto kad vide te grozote, ali nisu...
Pozdrav iz Hrvatske ostao je isti jer na lokacijama koje sam snimio ništa se nije promijenilo. Ono (navodno) radioaktivno brdo kamenja i dalje stoji u Biljanima. Ista je vrtača s naftom u Rijeci, samo je hrpa otpada veća. Smrad bala kod Varaždina sve je jači. Čagljevi i dalje recikliraju otpad na Pelješcu. Od podvodne mine još iz onog rata kada su se tukli Nijemci i partizani stanovnici Lumbarde na Korčuli i dalje strahuju. Ostaci poštanskih vagona koji su skliznuli u provaliju kod Meje i dalje uporno stoje“, razočarano će Romeo, čije razglednice možete razgledati u našoj galeriji i ako želite - isprintati, a za Dan planeta Zemlje poklonite kakvo dobro djelo jedinom domu koji imamo.
