Vladimir Dodig Trokut, jedan od najvećih neoavangardnih umjetnika na ovim prostorima, još je u prosincu 1990. godine tadašnjoj Skupštini Grada Zagreba predložio svoj koncept "Anti-ulica, Anti-muzej, Anti-grad". Nastao na temelju njegovih ranijih promišljaja o muzeološkim i antimuzeološkim konceptima, iz kojih je iznikla i ideja o "nomadskom" ili "putujućem" muzeju, i u sljedećim se godinama oblikovao u projekt "Koncept-busa", ali nomadski antimuzej za Trokutova života nije nikamo krenuo.
Trokutov Antimuzej
Antimuzej, za koji je Miško Šuvaković pisao da može "figurirati i kao performans koji se zasniva na destrukciji, parodiranju i deestetizaciji muzejskih funkcija…" s Trokutom je, prema njegovoj zamisli, suosnovao i njegov mentor Dimitrije Bašičević Mangelos, a članovi prvog Savjeta Antimuzeja uz njih dvojicu bili su Vladimir Gudac i Josip Stošić. Tako je Antimuzej već u ideji okupio velike umjetnike (ili ne-umjetnike), neka od najvažnijih imena naše neoavangarde.
Godine 2020., dvije godine Trokutove smrti, Zagreb je dobio Antimuzej, čiji je stani postav postavljen upravo prema Trokutovoj ideji, u stanu u centru Zagreba, u Ulici Antuna Bauera 19. Antimuzej nastao je ne slučajno nego – srećom, nakon što je Trokutova zbirka odbačena na glomazni otpad (i to ne kao ulična anti-izložba, iako je i to bez sumnje bila), spasili su je Trokutovi prijatelji i odlučili s njom napraviti ono što je i autor želio.
Antimuzejski autobus
A sada je oživjela i Trokutova ideja "Antimuzejskog autobusa“. Dio stalnog postava prilagođen je starom autobusu, parkiranom u dvorištu na adresi Antimuzeja iz kojeg poručuju: "Antimuzejski autobus tako je otvorio svoja vrata svojim putnicima kroz Trokutove antimuzejske dimenzije i živote, a izloženim stalnim postavom nastojimo predstaviti kompleksno i višeslojno, multidimenzionalno životno umjetničko djelo ovog velikog, nažalost do danas neshvaćenog umjetnika." Antimuzejski autobus otvoren je za posjetitelje svakim danom osim nedjelje od 12 do 19 sati.
U Antimuzejskom autobusu prvi put je izložen Trokutov umjetnički opus crno-crvenih šahova iz opusa "Viva la muerte", a najcjelovitije do sad izložen je i Trokutov najpoznatiji umjetnički opus "Poj ptica pjevalica", njegove poznate instalacije-krletke. U stalnom postavu izloženi su i radovi iz opusa "Tko se boji Mickeya Mousea?!", zatim iz opusa "Solve", radovi iz vremena "Crvenog peristila", ali i radovi iz njegovih važnih umjetničkih opusa: "More moraš volit" i "Pad idola", kao i štap i šešir kojeg mu je na zajedničkom performansu u Beogradu 1980-ih darovao Joseph Beuys.
Poseban dio stalnog izložbenog postava u Antimuzejskom autobusu su radovi Dimitrija Bašičevića Mangelosa, a tu su i radovi akademika Ivana Kožarića, dugogodišnjeg Trokutovog prijatelja i suradnika.
Najneobičniji most na svijetu: Nije kružni tok, vozi se u krug, a mnogima nije jasno zašto
