Ususret najstrašnijem danu u godini, koji je kao amerikanizirani Halloween naravno puno strašniji od domaćeg Dana mrtvih ili Dušnog dana ili bar Svih svetih, britanski magazin Time Out objavio je, a Metro.co.uk prenio, popis najstrašnijih sela u Europi. Na šestom mjestu našlo se malo mjesto Škrinjari kod Križevaca, imena prepoznatljivoga i bez kvačice i s tipfelerom: Skirnjari.
Tek četiri mjesta udaljeni od rumunjskoga Brana, koji legenda povezuje s grofom Drakulom, Škrinjarima ovo nije prvi put da se pojavljuju na popisima ukletih. Priča traje nekoliko desetljeća, a ukleta kuća u tom mjestu s godinama dobiva sve strašnije konotacije i – vidljivo propada.
Kuća je to koja se ni po čemu ne razlikuje od tisuća napuštenih kuća u Hrvatskoj. Nalazi se na samom ulazu u Škrinjare nakon Sv. Ivana Žabnog, ili na izlazu, ovisno s koje strane dolazite, na županijskoj cesti broj 3052 prema Vrbovcu. Obiteljska kuća danas se jedva vidi od gustiša koji je okružuje, ali on ne može sakriti počupanu drvenariju i nikad održavanu fasadu, pa na prvi pogled kuća djeluje tužno.
Strašne priče koje o kući kruže prije svega su nekonzistentne, ali očito dovoljno zlokobne ili kruže već dovoljno dugo da su zaintrigirale i britanske kolege.
Kuća je izgrađena prije 40-ak godina na mjestu stare, srušene kuće i u njoj nikada nitko nije živio. Malo se osjećamo kao da prelazimo granicu pristojnosti čitajući o nekim obiteljima koje su odlazile i nisu se uspjele vratiti, koje su se raspadale i gubile i čija je nesreća odredila i samu kuću.
A priče koje o njoj kruže takve su da svatko može odabrati omiljenu, nema čega nema. Od djevojke zazidane u temelju do djeteta koje je upalo u bunar, jaucima, jecajima i krikovima, žene bez lica i k tome bez očiju (tako!), čestim nesrećama pred kućom, neobičnom ponašanju životinja, probuđenim duhovima s nekadašnjega groblja i slučajevima ljudi koji su završili na psihijatriji nakon kratkog vremena provedenog u njoj...
Ljudi iz mjesta odavno su, otkad je stara, pa onda i nova kuća počela mijenjati vlasnike, govorili da "nema tu sreće". Unutrašnjost kuće i sama govori isto. Dijelom nikad dovršena, a dijelom uništena i pokradena, doista ne djeluje sretno, ali prema ostacima - očito - pijanki i imenima (vjerojatno) mlađarije ispisanim po zidovima, očito je mnogima pružila zaklon od noći i nevremena.
Istina, u kući se doista i može sresti duha, ali samo na zidu, nacrtanog istim markerom kojim je napisan i osnovnoškolski, ne baš duhovit, vic. Duh se nalazi između potpisa stanovitog Ivana i Dinamova znaka.
