Ruske banje ili parne saune duboko su ukorijenjene u tradiciji moćne „Majke“. Drvene kućice razasute po šumama i livadama većinom se sastoje od parne sobe, prostorije za pranje i one za opuštanje, a opuštajući ritual prelaska iz jedne u drugu pa treću mogu trajati satima.
Kada para temperature blizu 90° C postane neugodna, vrijeme je za pauzu i pijuckanje kvasa, fermentiranog pića od raži. Uz to se Rusi lagano šibaju mirisnim snopom grančica sastavljenog od eukaliptusa, breze, hrasta ili smreke kako bi ublažili bolove u mišićima i zglobovima, očistili kožu i potaknuli cirkulaciju.
Navodno je mahanje mirisnim biljem i udisanje eteričnih ulja koje se ispušta u tragovima odlično i za pluća. Nakon kratkog šibanja tijela zagrijanim grančicama slijedi tapkanje po tijelu, a ruski maseri uz to kombiniraju i razne druge tehnike poput trljanja lišćem koje pomažu protiv stresa nakupljenog u tijelu. Nakon saune i šibanja grančicama najbolje je baciti se u snijeg ili hladnu vodu.
Ruske banje nalaze se diljem zemlje, bilo javne u većim gradovima ili pak manje, privatne u seoskim kućama za odmor, naročito u ruralnim dijelovima. Banje su starije od same zemlje i nezaobilazan su dio folklora, zapisanog u pjesmama, poslovicama, aforizmika, kao i raznim umjetničkim djelima.
