Žive u vodama jugoistočne Azije, nemaju svoju državu, ne gledaju na sat i ne slave rođendane. Dnevno su oko pet sati pod vodom, ribu hvataju iz prvog pokušaja čim napune osam godina, a slezene su im dvostruko veće nego kod prosječnog čovjeka. Neki smatraju da su takozvani morski nomadi zapravo evoluirali za život na moru.
Nismo vam prepričali neki film, ovo je prava priča o narodu Bajau s Dalekog istoka.
Točno porijeklo ovog naroda nije poznato. Znamo da su etnička skupina malajskog porijekla i da su vjerojatno zadnji "morski ljudi". Tijekom povijesti postojalo je puno naroda koji su cijeli život proveli na vodi.
Prvi morski narodi bili su osvajači koji su u 12. i 13. stoljeću napadali brojne gradove na istočnom Sredozemlju. Staroegipatski spisi otkrivaju da su ti narodi utjerivali strah u kosti kopnenom stanovništvu. "Stigli su s mora u svojim ratnim brodovima i nitko im se nije mogao oduprijeti", samo je jedna od fraza zapisanih u spomenutim spisima.
Kad bi veliki Bajau ušao u vodu, podigla bi se razina vode i izbacila mnoštvo riba
Narod Bajau nije nasilan poput svojih predaka, glavna im je zanimacija hvatanje ribe, a u tome su toliko dobri da već kao klinci kopljima hvataju ribu iz prvog pokušaja.
Iako nema svoju državu, narod je kulturu razvio kroz folklor i bogatu tradiciju. Generacijama se usmenom predajom prenosi priča o čovjeku koji se zvao Bajau. Velikom, krupnom muškarcu kojega bi ljudi slijedili u vodu. Naime, kad bi veliki Bajau ušao u vodu, površina vode bi se izlila, a ljudima bi tako bilo puno lakše hvatati ribu.
Znanstvenica Melissa Ilardo neko je vrijeme provela s tim narodom kako bi istražila njihov nevjerojatni način života. Prepričala je kako je izgledao jedan dan koji je provela s vrhunskim roniocem Paijem Bayubuom.
Bili su u vodi kada je Pai ugledao školjku. Nije prošao niti trenutak, on je već bio na dnu. Pod vodom se kretao bolje nego po kopnu, a kontrola nad dahom i tijelom bila je zaista nevjerojatna. Pai je stalno na čamcu, a na obalu dolazi jedino kako bi trgovao ili se sklonio od velike oluje. Čak i hranu prikuplja samo pod vodom, a zanimljivo je da, kao i većina sunarodnjaka, Pai nema bubnjiće. Ponekad u ranoj dobi djeci probuše bubnjiće kako bi im kasnije bilo lakše roniti.
Slezena Bajau ljudi dvostruko je veća nego u prosječnog čovjeka
Nije im problem zaputiti se po hranu 70 metara ispod vode, a od opreme koriste samo drvene naočale i podvodne puške koje sami izrađuju. U pet sati, koliko obično dnevno provedu pod vodom, ulove između dva i 18 kilograma ribe i hobotnice. Prosječan čovjek pod vodom može ostati oko 30 sekundi, a Pai se ispod vode zadržao tri minute. "Usredotočio sam svoj um na disanje. Ronim samo kada sam potpuno opušten", reko je Pai za BBC.
Melissa Ilardo, koja je inače genetičarka, usredotočila se na istraživanje stanovnika sela Bajau Jaya Bakti u Indoneziji. 2015. je pronašla dokaze da su Bajau ljudi genetski prilagođeni za život na moru. Kada je otišla sa stanovnicima na ronjenje, ponijela je sa sobom ultrazvučni aparat i skenirala tijela 59 seljana. Tada je shvatila da Bajau imaju neobično velike slezene – dvostruko veće od prosječnog čovjeka, ali i od mještana susjednog sela koje se smjestilo na kopnu.
Imaju genetske predispozicije za život na vodi
"Slezena djeluje kao skladište crvenih krvnih stanica koje nose kisik. Kad sisavci zadrže dah, slezena se skuplja te izbacuje stanice i povećava razinu kisika do 10 posto. Zbog toga najbolji ronioci imaju najveću slezenu", objasnila je Ilardo.
Međutim, slezene naroda Bajanu nisu velike samo zbog treninga. Ilardo i njezin tim sa Sveučilišta u Kopenhagenu otkrili su da čak i mještani koji ne rone imaju nerazmjerno velike slezene. Otkrili su da je za to zaslužan gen koji je posebno aktivan u štitnjači i kontrolira oslobađanje hormona. Upravo ti hormoni povećavaju slezene.
Upitan je opstanak zadnjih "morskih nomada"
Kao i mnoge nomadske skupine, Bajau se suočava s brojnim stigmama okolnog stanovništva. Neki smatraju da nisu vjerodostojni, a drugi se pak bore protiv njihovih tradicionalnih „ljubavnih napitaka“. Oni žive na rubu društva pa se često stvara dojam da im trebam pomoć. Upravo ta pomoć narušava njihove životne navike jer ovaj narod uistinu živi sretan život. Oni su zadovoljni pod svojim nebom.
Ilardo ih opisuje kao najljubazniji narod koji je ikad upoznala i napominje kako je zabrinuta za njihovu budućnost. "Njihov tradicionalni život polako nestaje. Nekoliko vladinih programa prisililo je nomade da izađu na obalu i više ne žele održavati njihove plutajuće domove. Nekad su svoje domove gradili sami, a onda su ih optužili da je opstanak vrste drveta od koje su gradili nastambe sada ugrožen upravo zbog njih."
Niti jedan vladin program neće moći riješiti probleme tog naroda. Riješit će ga jedino prepoznavanje naroda Bajau kao građana s pravima i vlasništvom nad morem u kojem žive kako bi se osigurao sklad između tradicije i opstanka tih posebnih ljudi.
U videu pogledajte kako izgleda svakodnevni život naroda Bajau.
