Veliki pojas ili na danskom Storebealtsbroen viseći je most koji prelazi preko istoimenog tjesnaca te spaja otoke Zealand i Funen. Sastoji se od visećeg cestovnog mosta i željezničkog tunela između Zealanda i otočića Sprogø u sredini tjesnaca, te mosta za cestovni i željeznički promet između Sprogøa i Funena.
Ukupna duljina mu je čak 18 kilometara. U trenutku kada je izgrađen, odnosno otvoren za javnost 14. lipnja 1998. godine smatrao se visećim mostom s drugim najdužim rasponom na svijetu. Duži raspon od njega tada je imao samo most Akashi-Kaikyo u Japanu.
O prvoj fiksnoj vezi preko tjesnaca razgovaralo se još 1850-ih godina jer je trebalo puno vremena i novca da se isti prijeđe brodom i dođe na drugi kraj Danske. No odluka o njegovom građenju i povezivanju istoka sa zapadom države donesena je tek 1986. godine.
U tom trenutku trajekti su bili jedina opcija za prelazak ovog područja. Dnevno su prevozili oko 8 tisuća osobnih vozila, a na svaki prelazak gubili više od sat vremena. Danas se ista udaljenost s mostom prijeđe za 12 minuta.
On je, uistinu, pomaknuo granice u mostogradnji. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća ideja o ovakvoj građevini predstavljala je aerodinamičku mozgalicu za inženjere pred koje je stavljen zadatak da naprave stabilni most koji se može oduprijeti jakim vjetrovima.
Neki su sumnjali da se takvo nešto ne može izgraditi, no tim stručnjaka iz danskih tvrtki COWI i Ramboll te arhitektonske tvrtke Dissing+Weitling uvjerio ih je u suprotno.
Mnogi su strahovali i da će most biti preskup. Iako je u njega uistinu utrošeno mnogo novca - otprilike 21.4 milijardi danskih kruna, odnosno oko 2,8 milijardi eura, u konačnici se pokazao isplativ.
Ne samo da je iznos mostarine danas manji nego što je bila cijena ulaznice za trajekt prije 25 godina (dakako usklađeno s indeksom potrošačkih cijena), već je došlo i do značajnih ušteda u potrošnji energije i količine ukupnog ugljičnog otiska prelaskom s trajekta na fiksnu vezu.
