Koliko se brzo mijenja društvo? Pitanje je koje muči brojne sociologe. Kad pogledamo generaciju naših roditelja, ili još bolje, baka i djedova i usporedimo je s generacijom nekih novih klinaca, možemo zaključiti da se društvo mijenja zaista brzo.
Što vam prvo padne na pamet kad spomenemo Woodstock – najveći festival u modernoj kulturi koji je u više navrata okupio mladež iz cijeloga svijeta i postao simbolom cijele jedne ere? Za djecu iz 1960-tih ovaj je kultni događaj sinonim za mir, ljubav, duhovne vibracije i utopijski osjećaj kakvoga suvremeni klinci nikada neće doživjeti.
Za djecu iz 1990-tih, ovaj je događaj sinonim za rat, potpuni kaos, požare, eksplozije, silovanja, napade, nerede i opću anarhiju. Već se 30-tak godina postavlja pitanje: Zašto? Kako je najrelevantniji događaj u modernoj kulturi postao opća katastrofa?
Woodstock su, od svog originalnog izdanja iz 60-tih godina, ponovili nekoliko puta, a samo su tri datuma obilježila povijest. Osim originala, stranice festivalske povijesti, ispisao je i Woodstock iz 1999., kojega dan-danas smatramo jednom od najvećih katastrofa u zabavnoj industriji; te Woodstock iz 2019. koji je bio zamišljen kao komemoracija 50. godišnjice originala, ali se nakon niza problema u organizaciji nikada nije dogodio.
Društvo mira, ljubavi i jedinstva
Prije više od 50 godina, pola milijuna ljudi se okupilo na farmi krava u New Yorku kako bi širili mir i ljubav na najvećem festivalu umjetnosti i glazbe. Bio je vrući kolovoz, a tijekom tri dana atmosferu su dodatno zagrijavala velika glazbena imena. Jimi Hendrix, Janis Joplin, Joan Baez, The Who, Crosby, Stills, Nash & Young, The Band i mnogi drugi, privukli su 10 puta veću masu nego što su organizatori zamislili.
Stvari na samome početku nisu izgledale dobro. Selo Woodstock je u to vrijeme bio glavno okupljalište umjetničkih i idealističkih skupina mladih liberalista. Hipije su u to vrijeme smatrali opasnima pa su mještani i lokalna vlast na sve moguće načine pokušavali spriječiti njihovo okupljanje. Organizatori su zbog rata s mještanima i lokalnom vlasti izgubili dozvolu pa su mjesec dana prije početka cijeli događaj morali prebaciti na drugu lokaciju.
Međutim, to mlade ljude željne zabave nije spriječilo da se skupe u tolikom broju. Bez obzira na to što je za ulazak na festival trebala ulaznica, ushićena masa je netom prije početka srušila zaštitnu ogradu i svima omogućila ulazak. Organizatori više nisu mogli provjeravati ulaznice pa je cijeli događaj na kraju postao besplatan, a gomile ljudi iz cijele zemlje krenule su prema najpoznatijoj farmi krava na svijetu.
Sve što se odvijalo od 15. do 18. kolovoza 1969., od toga je trenutka ispisalo povijest. Woodstock je postao legendarni događaj i veliki generacijski trenutak koji je pokazao da se mladi, unatoč kiši, blatu, ogromnoj gužvi, glasnoj glazbi i rijekama alkohola - mogu ponašati civilizirano.
Mladenački um s kraja 60-tih godina prošlog stoljeća je bio duboko u kontroverznom Vijetnamskom ratu. Bilo je to vrijeme pokreta za građanska prava i razdoblje velikih prosvjeda i nemira. Woodstock je bio savršena prilika da tadašnja mladež pobjegne od surove svakodnevice i, uz glazbu i umjetnost, pošalje snažnu poruku ljubavi, mira i jedinstva.
Dan kad su umrle devedesete
I to je bila slika Woodstocka sve do 1999. godine. Nedavno je na Netflixu izašao dokumentarac o zloglasnom izdanju iz 1999. koji pokazuje da napredak nije nužan smjer našeg društva. Na tridesetu godišnjicu kultnog festivala, okupila se neka druga mladež koje je, umjesto u miru i ljubavi, uživala u općem kaosu, vandalizmu, nasilju, silovanju, kupanju u izmetu i totalnom fijasku.
„Ovo izgleda kao Bosna“, „Ovo nije Woodstock naših roditelja“, „Ovo je ratna zona“, „Nije mi dobro od zagađene vode“, „Ne mogu si priuštiti bocu vode“, „Droga? Opušteno je dijele bez ikakvog skrivanja“, „Gledao sam kako grupa mladića siluje jadnu djevojku, a ona izgleda kao polumrtva“ – samo su neke od izjava posjetitelja Woodstocka iz 1999. koje možete čuti u spomenutom dokumentarcu.
Woodstock iz 1999. trebao je proslaviti 30. godišnjicu mira, ljubavi i jedinstva, a na kraju je zaslužio titulu „dana kad su umrle devedesete“.
Totalni raspad sistema
Djeca devedesetih za totalni fijasko krive pohlepu organizatora, koji su od posjetitelja htjeli uzeti svaki dolar. Pretjerana cijena ulaznica, nevjerojatno skupe boce vode, lokacija na vrućem asfaltu zračne baze, umjesto na zelenoj travi, iskrivljena seksualnost i agresivna publika bili su recept za festivalsku katastrofu.
Totalni raspad sistema dogodio se kada su Red Hot Chili Peppersi izveli obradu Hendrixove pjesme „Fire“. Ova pjesma trebala je biti posveta originalnom izdanju iz 1969., ali umjesto atmosfere, „Vatra“ je zapalila vozila, šatore, kabine i tornjeve. Zračna baza je na kraju festivala, u najmanju ruku, izgledala kao da je ondje pala bomba, a čak je i prestravljena policija bila svjesna da ondje ne mogu puno učiniti.
Woodstock 2019. nam je pokazao da je ovakav oblik zabave umro u devedesetima. Na papiru je ideja izgledala zaista dobro. Zašto ne bismo obnovili Woodstock kako bismo proslavili 50. godišnjicu glazbenog i umjetničkog festivala mira i ljubavi? Zato što mi više nismo društvo mira i ljubavi i zato što je danas popularno – ono komercijalno.
