Mada'in Salih tj. Salehov grad arheološki je lokalitet na sjeverozapadu Saudijske Arabije, "samo" četiri sata udaljen od Medine (ali arapskom vožnjom tamo ste začas). Riječ je o jednom od najvećih blaga Saudijske Arabije, koji bi tek trebao ugledati svjetsku slavu.
Ponekad ga zovu Hegrom, Kamenim mjestom, ali i drugom Petrom. Prostire se na čak 60 hektara, a ono što je vidljivo tek je malen dio. Najveće bogatstvo leži zakopano ispod zemlje i u stijenama.
Ovdje su sačuvane monumentalne grobnice isklesane u stijenama, a kad se zbroje s manjima, ima ih čak 2000. Najveći mauzoleji iskopani su u četverokatnim stijenama. No, dok su u Petri grobnice iskopane u masivnim stijenama, ovdje izgledaju kao da su pojedinačno niknule usred ničeg, iz zemlje. Najveća grobnica visoka je 16 metara i nikad zapravo nije dovršena.
Bogatstvo usred ničega
Osim što je atraktivan, ovaj lokalitet je i značajan jer je u njemu najviše ostataka nabatejske kulture poslije, pretpostavljate, Petre u Jordanu. Vladali su ovim područjem oko 300 godina dok ih nisu potukli Rimljani.
Premda se ovaj arheološki kompleks nalazi u pustinjskom području bez ikakvih naznaka života, iznenadit će vas. U okolici se nalazi oko 130 bunara jer ovdje zapravo ima održivih izvora vode i tla pogodnog za poljoprivredu. U prvom stoljeću prije Krista mjesto je bilo obraslo zelenilom i biljkama, a Nabatejci su ovdje uzgajali stoku.
Kako se grad nalazio na sjecištu trgovačkih puteva, gdje su se susretale i razne kulture, to se odrazilo i na motive kojima su urešeni zidovi. Malo bolji znalci prepoznat će tipične stilističke motive kakve su koristili Asirci, Feničani, Egipćani, Perzijci, Rimljani i Grci. Pogledaju li se izrezbareni crteži i simboli na grobnicama, lako je prepoznati koliko je pokopana osoba bila značajna za tadašnje društvo tj. koliko je bogatstvo uživala.
Dug put do očiju svijeta
Dugo su ljudi zazirali od kamenoga grada jer je u vjerskim tekstovima opisan kao mjesto na kojem je Bog kaznio ljude za idolopoklonstvo. Zbog toga su ga neki smatrali i prokletim.
No, s vremenom su poduzete mjere kako bi ga se otvorilo svijetu i turistički uzdiglo. Država ga je zaštitila zakonom još 1972. godine (imajmo na umu da je Saudijska Arabija ipak vrlo mlada država), a na UNESCO-ov Popis svjetske baštine uvršten je 2008. godine.
Danas je već poznat u svijetu, no zateknete li se ovdje, nećete vidjeti druge turiste. Razloga je mnogo: od toga da u Saudijsku Arabiju nije baš lako ući turistički do već spomenutog vjerovanja o nesretnoj naravi mjesta. Pa eto, tko voli i želi cijeli kompleks samo za sebe – bujrum!
