Park Guell jedan je od najpoznatijih simbola Barcelone sa svojom šarenom keramikom i ludom arhitekturom. Smješten u naselju La Salut, na obroncima gorja Collserola, jedinstven je spoj prirode i urbanizma. A evo što možda niste znali o ovoj oazi:
1. Arhitekta već poznajete
Um koji stoji iza ovog šarenila zvao se Antonio Gaudi. Bio je to katalonski arhitekt kojeg možda već poznajete, a da toga niste ni svjesni. Upravo on zaslužan je za izgled barcelonske bazilike Sagrada Familia. Čak sedam njegovih djela UNESCO je stavio na popis svjetske baštine – sva se nalaze u Barceloni, među njima je i park Guell.
2. Nastao na siromašnoj zemlji, imao je drugu svrhu u početku
Park je bio inspiriran engleskim urbanim vrtovima, a pozicija koja je odabrana za ovo remek-djelo bila je sve samo ne remek-djelo. Brdo s malo vegetacije i puno kamenja s razlogom je nosilo nadimak „Gola planina“. Originalan plan bio je izgraditi stambene četvrti za bogataše koji će uživati u svojim oazama s pogledom na grad, no srećom za nas – običnu raju – otvoren je javnosti.
3. U parku se nalazi arhitektova kuća u kojoj je živio sve do bizarne smrti
Nakon što je prvotni plan propao, Gaudi se sam uselio u jednu kuću u parku (no nije ju on projektirao). Ondje je živio sve do 1926. godine kada je umro. No, nije umro u miru svoga doma, već na vrlo bizaran i tužan način. S vremenom je postao povučen, posvetio se vjeri i živio skromno: postio je, klonio se alkohola, nosio skromnu i istrošenu odjeću, prestao se brijati. Nije da sad tračamo, no ovo je bitno za nastavak priče.
Kada je jednog dana, u dobi od 73 godine, krenuo na misu u crkvu, udario ga je gradski tramvaj. Ozlijeđen, ležao je na zemlji i u tim ključnim trenucima nitko mu nije pomogao. Ljudi su naprosto mislili da je riječ o prosjaku i nisu obraćali pažnju. Tek kada je jedan doktor čuo za vijest o nesreći, dotrčao je na lice mjesta, ali već je bilo kasno. Prevezen je u bolnicu gdje je nakon dva dana umro.
Kad se saznalo o kome je riječ, vijest je potresla grad. Sprovod je bio ogroman, mnogi su došli odati počast, no sve to nije moglo promijeniti tragičan tijek događaja i neugodnu činjenicu da nisu pomogli svom sugrađaninu – tko god da je bio.
4. Jeste li primijetili da u parku nema ravnih linija?
Cijeli park nalik je toboganu – šaren, vijugav, nježnih crta. Sve to napravljeno je s razlogom – Gaudi je nastojao podići park u skladu s prirodom koju je štovao. Stoga su sve linije pratile linije stabala, biljaka, pa čak i kamenja.
5. Austrija je donirala drveće
Jedan dio parka danas se zove „Vrtovi Austrije“. No, nisu oduvijek bili tu – štoviše, ovaj dio parka dugo je zjapio prazan. Tek 1977. godine Austrija je donirala drveće koje je posađeno ovdje i zbog čega je cijeli dio dobio svoj srednjoeuropski štih u moru palmi i mediteranske atmosfere.
6. Što znači Guell i zašto se park onda ne zove po Gaudiju?
Kad je već toliko značajan za grad i park, kako to da njegovo djelo nije dobilo ime po njemu? Pa, čini se da je sam Gaudi bio preskroman za takvo nešto. Park je zato dobio ime po Eusebiju Guellu, španjolskom biznismenu koji je stekao veliko bogatstvo za vrijeme industrijske revolucije. Upravo on je prepoznao Gaudijev talent i započeo suradnju s njim, omogućivši mu financijska sredstva potrebna za njegov rad.
Postoji jedna anegdota vezana uz njihovo prijateljstvo, koja kaže da je navodno Gaudi jednom prilikom rekao Guellu: „Ponekad mislim da smo nas dvojica jedini ljudi kojima se sviđa ova arhitektura.“ Guell je na to mrtav hladan uzvratio: „Ja ne volim tvoju arhitekturu. Ja ju poštujem.“
