Stogodišnja Maria Fang-od Oggay na Filipinima jutros se probudila i do trenutka u kojem vi čitate ovaj tekst napravila između 10 i 20 tetovaža. To je njen posao i misija – očuvati antičku tradiciju u svom selu na vrhu planina. Zbog toga je i dobila počasnu titulu Mambabatok, koja označava pripadnike skupine koji poznaju i čuvaju tradiciju tetoviranja već tisućama godina.
Zahvaljujući njoj, to malo selo poznato kao Buscalan, završilo je na naslovnicama svjetskih medija. Iako ima tek nešto više od 700 stanovnika i nalazi se u teško pristupačnom području bez signala i struje, svakodnevno privlači turiste sa svih strana svijeta. I oni se dolaze tetovirati upravo ovdje.
„Kada umrete, jedino tetovaža ostaje s vama.“
Što je toliko posebno u tetovažama Marie Fang-od Oggay? Za njeno pleme Butbut tetoviranje je pitanje identiteta, kojeg su im u 16. stoljeću pokušali skršiti španjolski kolonizatori i katolička crkva. Ovaj proces se nastavio i u 20. stoljeću kada su pripadnici plemena bili prisiljeni pokrivati svoje tetovaže u javnim ustanovama kako ih se ne bi povezivalo s kriminalcima. Vlasti su djelomično uspjele u satiranju ovog običaja jer je umjetnost tetoviranja sa stoljećima lagano padala u zaborav.
Maria, koja navodno ima čak 100 godina, vrlo je vješta u tetoviranju i posjeduje ogromno znanje koje se prenosilo generacijama u njenoj obitelji. Za izradu tinte koristi čađu bora i vodu, a prilikom tetoviranja rado priča s vama i dobacuje svoje fore. Nikad se nije udavala, no njene tetovaže odaju imena bivših ljubavnika. „Kada umrete, tetovaža je jedino što će ostati na vašem tijelu. Tako da je to naše blago koje traje“, objašnjava Maria svoju ljubav.
Da nije bilo jedne sretne slučajnosti, vjerojatno bi s njenim odlaskom otišao i posljednji trag ove stare tradicije. No, jednom prilikom „otkrio“ ju je američki antropolog Lars Krutak koji je snimao dokumentarac „Lov na tetovaže“. U njenom plemenu koje pripada narodu Kalinga tetovaže na ženama predstavljale su ljepotu i status, dok su ih muškarci stjecali za svoje hrabre podvige, naročito u ratu.
Same tetovaže obično su izrađivale žene. Maria tvrdi da je to zato što su žene tradicionalno bile više zainteresirane za očuvanje ove tradicije, ali i jer mogu dulje biti mirne, strpljive i precizne nego što to mogu muškarci. Sorry!
Od malog sela poznatog po marihuani do svjetski poznate destinacije
Buscalan je do tada bio poznat po uzgoju marihuane, i to uglavnom samo lokalcima i ponekim „specifičnim“ turistima koji planinare ovim područjima. Sada ovo područje posjećuje gotovo 200 000 turista godišnje u nadi da će ih tetovirati baš ova poznata tattoo majstorica. Kako kažu, poseban je osjećaj doći ovdje i dobiti tetovažu koja ima veliki povijesni i simbolički značaj, umjesto klasičnih „plemenskih“ tetovaža koje su iste na skoro svim mjestima.
Turizam je, naravno, promijenio ovo malo selo. Kao i uvijek, postoji i onaj dio turista koji dolazi iz pomodarskih razloga, ne obazirući se na pravila ove pomalo konzervativne zajednice. Ovo ponekad izaziva probleme i negodovanje lokalnog stanovništva. Ipak, turizam donosi novac pa su se mnogi prebacili u turističke vode, a ono što stariji posebno zamjeraju je to što su neki mladi napustili školu kako bi postali turistički vodiči.
Kako ih sami upozoravaju, Maria neće živjeti zauvijek. To je neke nagnalo da počnu učiti ovaj stari zanat i pripremati se da postanu budući „tattoo majstori Buscalana“. Tako će i ova tradicija ipak zaživjeti nakon gotovo 500 godina upornog satiranja.
A što Maria kaže na sve to? Ona se samo nada da će jednog dana doći i poznati filipinski glumac Coco Martin u kojeg je zaljubljena.
„Na društvenim mrežama neki kažu da je to iskorištavanje, no ja volim ono što radim i drago mi je što time zarađujem za naše selo koje osim toga nema nikakvih prihoda. Radim svaki dan od 8 ujutro do 5 popodne. Ponosna sam jer sam prepoznata po svom radu i što imam veliku odgovornost. Sa svakom tetovažom koju napravim, dijelim komadić naše povijesti i kulture s nekim novim.“
