Kako je to kad čvrsto tlo pod nogama i stan zamijenite sobičkom od 10 kvadrata na brodu na kojeg stane 8500 ljudi, na kojemu ćete provesti idućih 5 mjeseci, ispričala je za Punkufer Marija Tkalčić, Siščanka koja je radila na najvećem svjetskom cruiseru koji plovi pod zastavom Royal Carribeana.
Marija je posao dobila nakon Skype intervjua, doletjela je u Miami, prenoćila, a ujutro ju je pokupio autobus i odvezao na cruiser. Nekoliko sati kasnije već su počeli treninzi koji su trajali idućih nekoliko tjedana, između smjena na poslu. Taj je period bio i najteži.
Marija je dobila traženu poziciju, na recepciji. Smjene su bile po 8, 9 sati, ali dvokratne, pa vremena za istraživanje mjesta u kojima se brod zaustavljao i nije bilo previše.
Što si stigla napraviti u pauzi između smjena?
Bućnula bih se u more, nešto pojela, a onda je već bilo vrijeme za povratak. Kad bih mogla, uglavnom nakon noćnih, išla bih na ekskurzije koje smo organizirali za goste, jer sam ih kao djelatnica na recepciji prodavala. Tako smo mi mogli besplatno ići da se upoznamo s programom i znamo gostima objasniti što kupuju. Obišla sam Bahame, St Thomas, Jamajku, St Martin…
Kakvi su dojmovi?
Većinu mjesta zapravo ni ne vidiš jer Royal Carribean ima svoje pristanište, a ona mjesta koja su osobito opasna, ograđena su kako gosti s cruisera ne bi hodali okolo, ali i da drže stanovništvo s druge strane. Sve je lijepo u resortima, ali kad se makneš vidiš siromaštvo, bijedu. Tako je na cijelim Karibima.
Smaragdna plaža u St Thomasu glasi kao jedna od najljepših u svijetu. Mene se nije osobito dojmila. Na Haitiju sam doživjela jednu od najgorih scena. Zemljište Royal Carribeana bilo je ograđeno staklenom stijenom. Gosti i posada su tu jeli, tako i ja, a izvan ograde bilo je djece koja su pokazivala da su gladni. Stavila sam im nešto hrane i pokazali su mi rupu u ogradi kroz koju sam im mogla dodati tanjur. Zbog toga sam mogla dobiti otkaz.
U Falmouthu na Jamajci čim izađeš iz ograđenog dijela osjetiš se ugroženo. Za tobom hodaju dileri marihuane. Stvari na plaži obavezno netko treba čuvati jer uvijek netko vreba. Ipak, priroda je prekrasna. Bila sam na Dunns River Falls, rijeci koja teče niz kaskade. Tura kreće na plaži i penješ se po stijenama do gore oko sat i pol.
Plaže baš i nisu čiste. Kad se 6000 gostiju s cruisera spusti na pješčanu plažu, samo se mulj digne i more od tirkiznoplave postaje smeđe. Lokalna hrana me isto razočarala. Sve je isto, hamburgeri, hot dog i marinirana grilana piletina. I jedan takav obrok još dođe 20 dolara (140 kuna).
Najviše od svih destinacija mi se svidio St Martin jer je najeuropskiji. Prekrasne kolonijalne građevine, a tamo je i Maho, popularna plaža kraj koje je aerodrom. Baš sam bila s prijateljem na ručku kad smo čuli da će slijetati Air France tamo pa smo požurili da to vidimo.
U Meksiku sam plivala s dupinima, što je bilo predivno iskustvo, ali se više nikada neće ponoviti jer sam, nažalost prekasno, vidjela dokumentarac kako u Japanu dupine tjeraju u zaljev gdje ih odvajaju od mladunčadi. Dio odvajaju i prodaju za zabavne parkove, a ostatak ubiju.
U Meksiku smo pristali na otoku Cozumel i išli do restorana Abuelo Heraldo. Kad ono, tamo je više Hrvata nego Meksikanaca, svira Oliver Dragojević, hrana je kao domaća i to mi je bio jedan od najboljih ručkova. Riba na žaru i blitva.
Anegdote s broda?
Imali smo pijanog gosta koji je bio na brodu sa ženom i djetetom. Izgubio je dosta u kockarnici i napravio show, a istovremeno je i njegova žena napravila show u kabini. Iskrcali smo ih na Haitiju, što nikad ne radimo jer je izuzetno opasno, a i nema izravnih veza za sići s otoka.
Inače, problematični putnici koji naprave scenu se zatvore u "pritvor", imaju suđenje, a kapetan donosi presudu. Najčešće je riječ o iskrcavanju s broda.
Bilo je tuča, gospođe koja nas je optužila da smo krivi što je izgubila zaručnički prsten, a ostavila ga je na Maho plaži kad je nastao kaos prilikom slijetanja aviona na pistu iza. Na brodu ne smiješ izgovoriti da ćeš skočiti ili nešto slično ni u šali. Odmah nastaje panika, ako si u kabini s prozorom ili balkonom, miču te u potpalublje, stavljaju zaštitu ispred vrata, slijedi razgovor sa psihologom…
Imali smo još jednu neobičnu situaciju. Gospođa je rekla da joj je netko tijekom noći bio u kabini. Ja sam pregledavala zapise s pametnih kartica (svi ulazi i izlazi su zabilježeni i vidi se tko je ulazio). No, na zapisima nije bilo ničega. Ona je i dalje uporno tvrdila da je netko bio u sobi, pa smo pregledali snimke kamere. Ispostavilo se da su dva dječaka iz susjedne kabine izvela spačku. Stariji je mlađeg nagovorio da preko balkona prijeđe u susjednu kabinu. Nije mi jasno kako je to izveo i kako se usudio, jer su na tom katu kabine 60 metara od mora. Da je pao, poginuo bi. I njih su izbacili s broda.
Royal Carribean ima dvije ture. Istok: Bahami, St Thomas, St Martin i zapad: Haiti, Jamajka, Meksiko. Ukrcaj i iskrcaj se obavljaju nedjeljom, a najviše je gostiju Amerikanaca , 3000 do 4000, ima i Meksikanaca te nešto Kanađana i Europljana. Cijene krstarenja su od 650 pa do nekoliko tisuća dolara, ovisno o kabini i paketima koji se uzmu. Hrana je uključena, a na brodu su bife, restoran, pizzerije, kafići, brza hrana, sladoledi, krafne… Dio pića je uključen, a dio se može kupiti u paketima, primjerice za 400 kuna dnevno neograničeno piće.
