Galerija
Što zapravo znači "Idemo na kavu"?
Ako vas netko u Hrvatskoj pozove na kavu, to nije običan poziv. Kava je ovdje šifra za psihoterapiju, poslovni sastanak, trač-partiju, rješavanje stambenog pitanja i duboku filozofsku raspravu – sve u jednom. Kava je način života. I kad dođete na kavu, u njoj se uživa, ne diže se nakon 15 minuta... Ona je tu da se opustite, da živite laganini, ne služi tome da se samo srkne. Ispijanje kave nije tek puki svjetovni običaj, stoga nemojte ni slučajno žuriti…
Borba do zadnje kapi krvi: Tko će platiti račun?
U mnogim zapadnim kulturama svatko plaća svoje do u cent. U Hrvatskoj je to najbrži način da nekoga uvrijedite ili izazovete ulični dvoboj. Da živimo u nekim drugim vremenima, vjerojatno biste se našli na ulici te nakon deset koraka u svom smjeru okrenuli i zapucali. Otprilike to izgleda ovako – dolazi račun za stol, ruke lete prema novčanicima i svatko hoće platiti. Čuju se tu redovno “daj me nemoj, ti si zadnji put”, “miči to, ajde” i slično. Zapravo, ovo je ritual nadmetanja u velikodušnosti, a ako ste stranac, sigurno vam neće dati da kavu platite prvi put. Niti drugi. A teško i treći.
Ubojica iz sjene: njegovo visočanstvo “Propuh”
Ako uđete u neki objekt na +35 (bez klime) i primijetite da su svi prozori zatvoreni, a ljudi se znoje u tišini, nemojte ih pitati zašto ne otvore prozor. Odgovor je uvijek isti - propuh. Kako ga uopće najtočnije opisati? Vjerojatno kao “mitsko” strujanje zraka između dva otvorena prozora za koje lokalci vjeruju da uzrokuje upalu pluća, ukočenost vrata, sve moguće prehlade i potencijalni smak svijeta. Propuh je valjda gori od Teda Bundyja i Jacka Trbosjeka zajedno. Odnosno, opasniji je. Nažalost, barem iz moje perspektive, i klima-uređaji, spas današnje civilizacije ljeti, također doživljavaju sličan tretman. Ne daj Bože da ti klima puše direktno u leđa…
Nema stresa, samo “pomalo”
Ako ste navikli na njemačku točnost i držanje dogovora u minutu, hrvatska obala stvorit će vam blagi kulturni šok. Ovdje vlada jedan, meni divan i drag koncept – pomalo. Iako ga često opisuju kao lijenost, pomalo je najsličniji španjolskom terminu “mañana” – odnosno sutra. Taj “pomalo” govori ti da svijet neće propasti ako odmah nešto ne napraviš, nego te uči da se opustiš i da ima vremena za sve. Tako da, kad ste na jugu Lijepe Naše, opustite se i samo – pomalo.
Dobar razlog? Znate li zašto su Grci morali bojiti kuće u bijelo i plavo?
