Veliki Zimbabve srednjovjekovni je grad na jugu Afrike čiji se ostaci nalaze između rijeka Zambezi i Limpopo, 30-ak kilometara od današnjega Masvinga. Podigli su ga Šone, jedan od naroda Buntu, a ime grada dolazi od šonaskog dzimba dza mabwe, što znači "kuće od kamena". Kameni ostaci Velikoga Zimbabvea nisu jedino, ali su svakako najveće od 200 sličnih nalazišta na području Zimbabvea i Mozambika. Na afričkome kontinentu drugo je po veličini, odmah iza egipatskih piramida. Grad je imao sustave odvodnje, što uz tehniku gradnje koja se koristila alatima za precizno rezanje kamena svjedoči da se radilo o tehnički naprednoj civilizaciji koja je poznavala tehnologiju taljenja željeza i bakra i imala sva obilježja sjedilačke kulture.
Trgovačko i vjersko središte
Izgradnja se odvijala u fazama: započela je oko 11. stoljeća i trajala je 300-tinjak godina. Veliki Zimbabve svoj je vrhunac doživio između 12. i 15. stoljeća, kada je u njemu živjelo oko 20000 ljudi. U to vrijeme bio je glavni grad Carstva Munhumutapa koje se protezalo od rijeke Zambezi do rijeke Limpopo te njegovo najveće trgovačko i religijsko središte. Trgovalo se ponajviše zlatom, bakrom i bjelokosti, postojali su razvijeni putovi do mora i aktivne trgovačke veze sa arapskim narodima i preko njih sa Sirijom, Perzijom i Kinom. Veliki Zimbabwe napušten je oko 1450. godine i do danas nije jasno zbog čega je do toga došlo, a od nekoliko teorija, najzastupljenija je ona o iscrpljenosti resursa.
Nalazište čine tri cjeline koja se razlikuju položajem, nekadašnjom funkcijom i izgledom. Ruševine na brdu su najstarije, izgrađene su od karakterističnih granitnih blokova i među njima se ističe akropola zbog koje se vjeruje se da je taj dio bio rezidencija vladara. Veliki obor izgrađen je u 13. st. i okružen visokim zidom kojim dominira 11 metara visoka kula stožastog oblika. Ruševine u dolini skupina su manjih kuća izgrađenih od glinenih opeka u kojima je nakada živjela većina populacije. Zbog slabosti materijala, ovaj je dio najlošije sačuvan.
Čitav Veliki Zimbabve izgrađen je u lokalnom „oblom stilu“ gradnje, bez ravnih linija i kuteva. Gradske su zidine izgrađene od granitnih blokova i razvedene kupolama, tornjevima, ukrasima i fino izvedenim stepeništima. Čini ih 900 tisuća granitnih blokova složenih tehnikom suhozida, a bile su ukrašene skulpturama ptica napravljenim od steatita.
Cenzura i rasizam
Iako drevni grad Šona krije mnoge zanimljivosti, ono što ga najviše izdvaja od drugih srednjovjekovnih zaboravljenih gradova jest činjenica da se njegova izgradnja stoljećima pokušavala pripisati bilo kome neafričkoga podrijetla, a brojni su artefakti - upravo zato jer je bilo izvjesno njihovo afričko podrijetlo - uništeni kao bezvrijedni.
Prvi zapis o Velikome Zimbabveu potječe iz 16. stoljeća kada je Portugalac Viçente Pegado opisao pronalazak ovoga lokaliteta. Sljedeća tri stoljeća nalazište su pljačkali europski lovci na blago ili uništavali samoprozvani istraživači. Europljani su bili čvrstoga stava tako razvijenu civilizaciju i sam grad nisu mogli stvoriti Afrikanci za koje su smatrali da su na nižem civilizacijskom stupnju. Bilo im je jednostavnije vjerovati da je grad neafričkoga podrijetla, i tu im se jednako prihvatljivim činilo da ga je izgradila zapravo bilo koja neafrička drevna civilizacija. Spekulirali su da se radi o biblijskome Ofiru ili mitskoj prijestolnici kraljice od Sabe ili pak da su ga osnovali Grci, Egipćani, Kinezi, Perzijanci ili Feničani.
Zimbabve kao veza s predcima
Ipak, da su Veliki Zimbabve izgradili pripadnici afričkoga naroda Bantu potvrđeno je 1929. kada je pionirka moderne arheologije Gertrude Caton-Thompson, koristeći se metodom stratigrafije, iako je i sama bila vođena rasističkim nazorima, dokazala da su ruševine isključivo afričkoga podrijetla.
Međutim, cenzura britanskih kolonijalnih vlasti trajala je sve do 1980., kada su afrički nacionalistički pokreti svrgnuli samopostavljenu vladu Južne Rodezije i Iana Smitha te proglasili neovisnost. Nova država nazvana je Zimbabve upravo kako bi se naglasila veza s poviješću i Velikim Zimbabveom, a kamene ptice s nalazišta postale su nacionalni emblem i danas krase zastavu, novac i vojne odore Zimbabvea.
Od 1986. Veliki Zimbabve je pod zaštitom UNESCO-a koji ga naziva „jedinstvenim svjedočanstvom šonaske Bantu civilizacije između 11. i 15. stoljeća“, čime je bar donekle ispravljena povijesna nepravda i cenzura čitave jedne civilizacije.
