Pod utjecajem plima nastaje Vadensko more, jedan od posljednjih preostalih ekosustava te vrste i veličine. Dva puta dnevno more se povlači i za sobom ostavlja ogromna blatna prostranstva, širine i do 40 kilometara. Ti prirodni procesi koji djeluju neometano tvore jedinstvene kadrove: u jednom trenutku nailazite na golemo blatno prostranstvo, a već u sljedećem sve prekrije voda.

Vadensko more rasprostire se obalama Danske, Njemačke i Nizozemske, a taj je fenomen prepoznao i UNESCO kao svjetsku baštinu jer nigdje na svijetu ne postoji tako promjenjiv krajolik u kojem ima toliko života. S obzirom na nepredvidljive vremenske prilike ondje nije lako preživjeti, i upravo su zbog toga biljke i životinje kojima Vadensko more predstavlja dom toliko izuzetne!

U ritmu plime i vjetra, u pijesku i blatu žive brojne biljne i životinjske vrste. Na morskim livadama raste trava, buja slana močvara, nastaju plimni kanali, a vidjeti se mogu i estuariji, zanimljiva korita, plaže i dine – ovisno o tome posjeti li se tijekom plime ili oseke.

Velik dio Vadenskog mora, osobito u Nizozemskoj i Donjoj Saskoj (pokrajini u sjeverom dijelu Njemačke) pokrivaju otoci koji oblikuju prirodne pregrade te čine pejzaž još zanimljivijim.

No Vadensko more nije oduvijek izgledalo kao danas – tek je prije nekoliko tisuća godina poprimilo konture kakve danas poznajemo, ali obala se ne prestaje mijenjati. Prije oko 10.000 godina Sjeverno more bilo je praktički suho. Od Nizozemske do Engleske tada se moglo ići pješice. S vremenom su jaki vjetrovi donijeli ogromne količine pijeska u smjeru Danske, Njemačke i Nizozemske, a Sjeverno more počelo se puniti. Bilo je to na početku holocena, toplijeg razdoblja. Valovi su oblikovali pješčane zidove, a tisućljećima su nastajali i morski kanali koji su u konačnici toliko narasli da se u njima napravilo more.

Iako je priroda odigrala glavnu ulogu u nastanku Vadenskog mora, i čovjek je sudjelovao na svoj način. Kako bi se osiguralo sigurno tlo za život, ljudi su ga podigli, a oko brdašaca izgradili nasipe kako bi se stoka i usjevi zaštitili od poplava. Lice močvare mijenjalo se i otkopavanjem blata iz kanala.

Struje Vadenskog mora su jake, ali nisu svugdje iste. Što je veća razlika između plime i oseke, struja je snažnija. Tako je primjerice u Nizozemskoj razlika između plime i oseke manja nego u Njemačkoj i Danskoj. To znači da su struje u Nizozemskoj slabije. I otoci se razlikuju veličinom.

Njemački i danski otoci mnogo su manji od nizozemskih. S većim razlikama u plimama i osekama, više vode prolazi kroz kanale i oni su širi. U Nizozemskoj su morski kanali mnogo uži nego u Njemačkoj i Danskoj. U svakom slučaju, Vadensko more fenomen je koji vrijedi vidjeti barem jednom za života.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju