Galerija
Četvrti grof Sandwich, onaj po kojemu je sendvič dobio ime, rodio se 1718. godine kao John Montagu. Kako (i) britanske plemićke obitelji po drevnom običaju u titulu dodaju i geografsku odrednicu, tako je predak našega lorda odabrao ovu, u čast istoimenom gradu u kojemu je bila smještena flota kojom je zapovijedao.
Ali odabrao ju je predomislivši se u zadnji čas, pa je malo nedostajalo da brzi zalogaj s nečim finim između dvije kriške kruha zovemo – "portsmt(h)" ili kako bi se već nesuđeni Portsmouth izobličio na putovanju do naših krajeva.
Četvrti, dakle, grof Sandwich, obnašao je visoke dužnosti, između ostaloga glavnog poštanskog upravitelja i državnog tajnika za Sjeverni departman, a i zapovijedao je britanskom mornaricom tijekom Američkog rata za nezavisnost i financijski pomogao Jamesu Cooku koji je u znak zahvalnosti po njemu nazvao havajske Sandwicheve otoke - Sandwich Isles.
Nastao iz "nužde"
Ipak, njegovo je ime postalo slavno u gastronomiji ne zahvaljujući službi, nego tomu što je privatno bio pasionirani – kockar. Tako je i prvi sendvič, ako je vjerovati u legendu pretvorenoj anegdoti, poslužen za kartaškim stolom. Grof Montagu jedne je noći, ne želeći prekidati igru, zatražio da mu se pečeno meso posluži između dvije kriške kruha, a u skoro su i ostali igrači počeli naručivati "isto kao i Sandwich".
Dogodilo se ovo ili ne, riječ "sendvič" već se do polovice 19. stoljeća toliko uhvatila da je njezino značenje iz kuhinje – ili od kockarskog stola – prešlo u svaki kontekst u kojemu je nešto stisnuto između druge dvije stvari. Naravno, iako nema nikakve sumnje da je sendvič nazvan po grofu Sandwichu, on ga nije "izumio".
Tradicija pravljenja jela između dva komada kruha tisućljećima je stara, a jedan od najranijih spomena takvog obroka datira u 1. stoljeće prije Krista kada je zapisano da je rabin Hillel Stariji za Pashu između dva komada beskvasnog kruha stavio janjetinu, orašaste plodove i začinsko bilje.
U srednjem se vijeku hrana često posluživala na "tanjurima" ili u zdjelicama od kruha. Europski sjever, pogotovo Nizozemci imaju dugu tradiciju posluživanja i nadijevanja kruha ili peciva ukusnim dodacima, a Bliski istok i Mediteran njeguju izdašne obroke u somunima, focacciama i drugim pekarskim radostima.
Ne znamo je li to bitno za ovu povijesnu crticu ili nije, ali Osmanskim je Carstvom putovao i naš grof od sendviča sredinom 18. stoljeća.
Nijemac koji je izgradio Zagreb: Čovjek koji je imao ideju kako glavni grad treba izgledati
