Ruševine Tipóna arheološki su kompleks u blizini Cusca u Peruu koji se sastoji od različitih ograđenih prostora, andskih terasa, platformi i sustava navodnjavanja i pokazuje naprednost Inka u inženjerstvu, arhitekturi i duhovnosti. Usprkos tome, kao i tituli Nacionalnog arheološkog parka koju nosi od 1984., to je jedno od najmanje posjećenih i najviše podcijenjenih mjesta u cijeloj Svetoj dolini.
Iako gotovo sve ruševine iz kojih saznajemo o civilizaciji Inka sadrže i neku vrstu kanala za navodnjavanje, pa znamo da taj princip ovom drevnom narodu nije bio stran, Tipón je jedno od rijetkih mjesta u Peruu gdje sustav navodnjavanja još uvijek besprijekorno radi i pravo je remek-djelo hidrotehničkog inženjerstva Inka.
Poljoprivredni laboratorij usred Anda
Tipón se nalazi na padini koja se uspinje od 3500 do 4000 metara nadmorske visine, u području u kojem se jasno razlikuju sušno i kišno doba godine, a sagrađen je oko izvora. Kao i za mnoge druge ruševne ostatke u Peruu, o njegovoj se funkciji tek nagađa, a povijesnih zapisa gotovo i nema. Po pojedinm elementima na nalazištu, izgleda da je bio i administrativno središte, ali je imao i vjerskui poljoprivrednu funkciju.
Jedni pretpostavljaju da je sagrađen za plemstvo Inka, dok drugi smatraju da je Tipón bio neka vrsta poljoprivrednog laboratorija. Naime, svaka od terasa kojima je Tipón urezan u padinu odlikuje se drukčijom mikroklimom, jednoj u prvom redu poljoprivrednoj kulturi sigurno je bilo u interesu ispitati što gdje i u kakvim uvjetima uspijeva.
Vrlo je vjerojatno da je Tipón imao i duhovnu i ceremonijalnu funkciju – posvećivanja vode prije nego što bi ona oplodila majku zemlju ili Pachamamu.
Sustav kanala kao sustav vjerovanja
Tipon se sastoji od trinaest platformi ili terasa u obliku potkove ili slova "U" koje se protežu u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Svaka terasa ima vlastiti sustav kanala, akvadukta za navodnjavanje, nasipa i potpornih zidova.
Tipón je položen tako da izvor, koji se nalazi sjeveroistočno od kompleksa, može opskrbiti vodom sve poljoprivredne terase i to samo djelovanjem gravitacije. Ali prije nego što stigne do zemlje koju treba navodnjavati, kreće se u spektakularnom spustu kroz dva kanala koji postaju dva vodopada koji se potom spajaju u obliku slova ipsilon, a onda se opet dijele u četiri mlaza.
Neki spekuliraju da usmjeravanje vode s izvora također ima duhovno značenje te da dva mlaza simboliziraju dualnost andskog svijeta, a četiri predstavljaju četiri regije inkanskog carstva (Chinchaysuyo, Contisuyo, Collasuyo i Antisuyo).
Tipón se može pohvaliti i majstorski projektiranim akvaduktom, implementiranim hidrauličkim sustavom koji je štedio vrijednu vodu i sustavom odvodnje projektiranim tako da se terase natapaju optimalno i dugoročno. Samo ćemo ponoviti da sustav savršeno radi i danas.
Kraljevski staklenici: Veličanstveni dvorac kroz čije se prozirne zidove nazire egzotična džungla
