Okrugle, ali ponekad i četvrtaste kamene kućice, kao razasute nekom nevidljivom rukom, čine jedan od najljepših simbola Istre, na što nas je podsjetio fotograf Romeo Ibrišević svojom zbirkom ljupkih kažuna koje je skupljao tijekom cijele godine.
Izgrađen od kamena, bez ikojeg drugog materijala, kažun je remek-djelo prastare mediteranske arhitekture. Nastao je kao utočište od kiša i ljetnih vrućina za pastire i poljodjelce koji bi po čitave dane radili u polju te služio i kao spremište za alat.
U Hrvatskoj, ali i na Mediteranu najviše je kažuna u okolici Vodnjana. Ondje se nalazi i muzej na otvorenom: Park kažuna. U tom parku suhozidne baštine možete doznati i nešto više o tehnici kojom su se gradile kamene kućice, kao i njihovoj prošlosti. Boom ljupkih kamenih zdanja za čiju izgradnju nije trebao arhitekt bio je u 18. i 19. stoljeću, kada je i rastao broj stanovnika. Nastajala su spontano, na područjima gdje bi se kamen vadio iz plodnog tla te koristio za izgradnju.
Iako kažuna ima različitih oblika i veličina, najčešće ih krase mala vrata, okrenuta prema zapadu. Da biste kroz njih prošli, ponekad je potrebno i sagnuti se. Zna se vidjeti i kakav kažun s manjim prozorom, a u sredini kućice nerijetko je ognjište s otvorima za odvod dima i kamenim sjedalima uz rubove.
Osim oko Vodnjana, kažuna ima i okolici Fažane, Peroja, Bala, Rovinja, Kanfanara, Svetvinčenta, Žminja i Barbana. No karakteristične kamene kućice mogu se vidjeti i u Dalmaciji, gdje se nazivaju bunje, trimi, poljarice i čemeri.
Kažun je jedan od omiljenih turističkih suvenira, bilo na slikama, šalicama ili u obliku magneta, a Istrijane ponekad i zabavljaju komentari turista koji znatiželjno pitaju čemu služe te kamene kućice razasute po Istri.
