Galerija
Skulptura, s postoljem visoka 11 metara izrađena je od bijelog mramora i smještena točno ispred Palazza Mezzanotte, monumentalnog zdanja iz 1930-ih koje je danas sjedište milanske burze. Lokacija nije nimalo slučajna jer ista je zgrada, naime, simbol fašističke ere, pa ruka koja joj stoji nasuprot postaje glasan odgovor.
Srednji prst, pogledate li bolje nije podignut, nego je jedini preostao na šaci; ostali su – odrezani. Naziv skulpture – L.O.V.E. – zapravo je akronim za Libertà (sloboda), Odio (mržnja), Vendetta (osveta), Eternità (vječnost). Umjetnik se poigrava idejom „ljubavi“ (love) kao, barem na prvi pogled, provokacije.
Izbliza, Cattelanovo djelo dobiva drugo tumačenje. Da ostali prsti nisu odsječeni, golema bi šaka bila ispružena u fašistički pozdrav, pa ovako ono što je od njega ostalo postaje jasna komunikacija s poviješću. Umjetnik tako iskazuje jasnu antifašističku poruku istovremeno progovara o osakaćenosti ideologija i nasilju moći.
Osim s poviješću, skulptura komunicira i s trenutkom kada je postavljena (2010.). Dvije godine nakon velike financijske krize koja je potresla svijet, ona postaje i komentar i simbol prosvjeda protiv financijskog elitizma i bezosjećajnosti tržišne "mašine".
Cattelan je poznat po kontroverznim djelima poput zlatne zahodske školjke ili banane zalijepljene na zid duct-tapeom, kao i po tome da rijetko objašnjava svoja djela, pa tako ni "L.O.V.E." ne dolazi s tumačenjem. Zbog toga su moguća razna tumačenje – od fašizma do financijeke moći, pa i pitanja - tko zapravo kome upućuje taj sporni prst.
Dio odgovora je upravo vjerojatno i utome da umjetnos i ne mora dati jednoznačan odgovor – dovoljno je da postavi prava pitanja.
Skulptura je isprva bila postavljena kao privremena instalacija u sklopu izložbe Contro le Ideologie (Protiv ideologija) u Palazzo Reale, no reakcije javnosti bile su toliko snažne da je ubrzo odlučeno kako će "Prst" – "Il Dito", kako je odmilja zovu, ostati i to orema odluci grada Milana, najmanje 40 godina.
I to je dokaz da je Cattelanova skulptura postala ne samo dio, nego i simbol grada i pozornica oko koje se okupljaju prosvjednici, umjetnici, performeri i aktivisti. Njezina brutalna iskrenost koja ne podilazi nikome puno je više od dekoracije, ona je gesta – politička, društvena, emotivna – koja ne traži dopuštenje i poziva na promišljanje i – djelovanje.
Godišnji u Alpama: Odmor u zemlji nenadmašne prirode
