Galerija
Politička škola u Kumrovcu, arhitekata Danila Cvjetkovića i Miomira Lužajića, jedno je od najvećih ostvarenja socijalističke gradnje u bivšoj državi. Visoka 4 kata i dugačka 175 metara, ova gomila betona obučena u metalne ploče spajala je brutalističku estetiku, funkcionalnost i tada najveću udobnost.
Projektirana kao igra golog betona i zidova obučenih u drvenu oplatu, s ogromnim staklenim stijenama, pompoznim centralnim stubištem, ugrađenim cvjetnjacima i širokim hodnicima, i sada, u čudnom suživotu s prirodom koja je pomalo osvaja, kroz raster klinkera poziva u svoju nutrinu koja usprkos tomu što je išarana, devastirana i obrasla mahovinom i dalje odiše onime što je početkom 1980-ih značilo najveći luksuz.
Kumrovec nije slučajno odabran za lokaciju škole za perspektivne komuniste. Bivši je režim itekako namjerno politizirao rodno mjesto Josipa Broza i učinilo ga mitskim mjestom jugoslavenskog socijalizma. Ono je postalo top odredište političkog turizma još sredinom 20. stoljeća kada je ondje otvoren Memorijalni muzej maršala Tita, a na Dan mladosti u to malo su se zagorsko mjestašce slijevale rijeke ljudi.
Odluku o osnivanju škole donio je Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije u veljači 1975., a krajem iste godine škola je i započela s radom, nakon što je dječji zbor kumrovečke osnovne škole svečano otpjevao "Internacionalu" i "Druže Tito mi ti se kunemo". I sam je Tito naglašavao njezinu važnost jer, njegovim riječima: "imamo ogroman broj ljudi koji su dobri komunisti, ali teorijski slabo stoje“.
Osnove marksizma „dobri komunisti“ počeli su izučavati u prostorima Spomen-Doma u Kumrovcu, ali kako je škola zamišljena kao internat, već je 1977. počela izgradnja "velike" zgrade. U jesen 1981. u novoj je zgradi školovanje počela sedma generacija Političke škole. Nova je zgrada bila poput hotela s oko 150 soba apartmanskog tipa, kino-dvoranom, šankom, zajedničkim prostorijama, sportskom dvoranom, knjižnicom, vlastitom tiskarom, učionicama, zbornicom i atomskim skloništem.
Škola je prije svega bila usmjerena "na osposobljavanje polaznika za stvaralačko društveno-političko djelovanje, a ne na pripremanje kadrova za vršenje profesionalno političkih funkcija". Jednogodišnji program sastojao se od četiri tematska područja: Osnove marksizma; Teorija i praksa socijalističke revolucije u Jugoslaviji; Socijalizam kao svjetski proces i razvojni problemi suvremenog svijeta; Savez komunista - vodeća društvena i idejno-politička snaga i ostale političke organizacije.
Kroz taj je program prošlo 15 generacija budućih političara (iako su neki s novih pozicija nerado o tome govorili), a u radu škole sudjelovalo je oko 600 nastavnika koji su, baš kao i polaznici, dolazili iz svih republika, pa se školi često tepalo da je "Jugoslavija u malom". Predavači su između ostalih bili i Milorad Pupovac, Žarko Puhovski, Slavoj Žižek, Borut Pahor, Stane Dolanc, Kire Gligorov i Lazara Mojsov, a njezin zadnji predsjednik bio je Ivica Račan.
Politička škola zatvorena je 1990. godine, zgradu je preuzela mlada hrvatska država, a perspektivne komuniste zamijenile su čitave (ili ne) obitelji onih kojima je perspektiva bila ukradena – prognanici iz Vukovara koji su u istim sobama živjeli nešto manje lagodno od marksističke teorije željnih studenata.
Prognanici su školu napustili 2003. godine, a kao podsjetnik na to drugo njezino desetljeće ostale su naljepnice koje jamče da su sobe blagoslovljene, fotografije djece koja su do tada odrasla i roman Ivane Bodrožić, nazvan prema novom imenu škole, odlučnom da ne otkriva ništa o svojoj prošlosti: "Hotel Zagorje".
Zgrada od tada propada. Jedno desetljeće komunističke elite, jedno desetljeće ratnih izbjeglica i dva desetljeća državnog maćehinstva - kratak je pregled njezine povijesti. Država ju je u više navrata neuspješno pokušala prodati, posljednji put 2019. kada je izgledalo da je stvar s kineskim investitorom gotova. Posao je propao, ali barem je zgrada, za ogled – malo počišćena.
Od početka 2024. godine više nije u nadležnosti Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, već Krapinsko-zagorske županije. Sredinom 2025. Općina Kumrovec najavila je da ulazi s prošlim upraviteljem i Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u veliki projekt obnove i prenamjene Hotela Zagorje – u starački dom.
Highlander Velebit okupio 550 sudionika iz 21 zemlje svijeta
