Na spomen riječi „gejša“, svi koji o gejšama znaju malo više, najprije pomisle na gejše iz Kyota, točnije iz njegovog dijela Gion. Ipak, u Zemlji Izlazećeg Sunca postoji još jedna velika skupina gejša koja i nije odveć poznata...
Tradicija Niigata gejša datira još iz razdoblja prije više od 200 godina kada je grad Niigata bio važna luka na ruti Kitambune (u prijevodu „brodovi sa sjevera“) koja je spajala Osaku s Hokkaidom. Tisuće teretnih brodova godišnje putovale su tom rutom a grad Niigata bio je najprometnija luka na obali Japanskog mora. Početkom 20. stoljeća taj je grad bio jedan od najbogatijih i najnapučenijih japanskih gradova.
S rastom populacije razvijala se i zabava, posebno u četvrti Furumachi u koju su zalazili bogati trgovci i brojni drugi posjetitelji. Gejše su održavale priredbe u kućama čaja, ozashikijima (halama za proslave) i ryoteima (ekskluzivnim restoranima). Među klijentelom nerijetko su se nalazili i političari pa čak i članovi carske obitelji. Gejša je u jednom trenutku, zabilježeno preko četiri stotine.
Jedna od njih bila je i Nobuko koja je gejša bila pune 64 godine. Prisjeća se kako je zabavljala brojne specijalne goste sedamdesetih godina 20. stoljeća, uključujući i princa Takamatsu, brata cara Hirohita. Kao i ostale gejše, Nobuko se služi samo prvim imenom.
Gejše su s aktivnosti prestale tijekom Drugog svjetskog rata i iako su nakon rata nastavile s djelovanjem, nikad više nisu dosegle vrhunac na kojem su bile prije rata, iako eto, Nobukin slučaj govori drukčije.
I danas je moguće sudjelovati na predstavi gejša koje nude fascinantan pogled u samu srž japanske tradicije. Za razliku od popularnog Kyota koji vrvi turistima, Furumachi je jedan od rijetkih dijelova Japana gdje možete osjetiti autentičan duh zemlje i posjetiti jedan od tradicionalnih hanamachija (mjesta gdje gejše žive).
Furumachi ima još jednu veliku prednost - mnogi ryotei puštaju goste koji dolaze prvi put za razliku od drugih poznatih gejša centara u kojima je pristup dozvoljen samo stalnim klijentima i gostima koje oni uvedu.
S pojavom novih medija poput kina i televizije interes za ovaj oblik zabave jako je pao i malobrojne su se djevojke željele školovati za gejšu. Danas u Furumachiju postoje škole tradicionalnog plesa i kompanije koje djeluju kao posrednici između gejša i mjesta koje ih mogu angažirati tako da se tradicija gejša ipak nastavlja.
Nobuko tvrdi da se ipak štošta promijenilo, prvenstveno publika. Prije su gosti bili ti koji su diktirali smjer zabave, a današnji gosti često ne znaju što uopće očekivati i gejše su te koje vode show. Uz to, vlada je donijela odluku da se gejše nakon udaje moraju umiroviti što je ipak donekle povećalo interes za taj posao među mladim djevojkama.
U jednom se svi slažu: ovaj je vid tradicije važno i vrijedno sačuvati od zaborava, pa ako vas put ipak nanese nekad u Niigatu, razmislite da barem nakratko povirite u neobični svijet gejša.
