U Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, na 1594 metara nadmorske visine, u Planinarskiom domu Zavižan (i uz njega) nalazi se najstarija visinska meteorološka postaja u Hrvatskoj. Na ovom mjestu gdje se susreću, a često i tuku kontinentalna i maritimna klima, bilježe se izuzetno dragocjeni podaci o vremenu.
Prvi dom na Zavižanu, izgrađen je u ljeto 1927. godine, potpuno je razrušen u Drugom svjetskom ratu, a Hrvatski planinarski savez uz pomoć planinara iz Senja na njegovim je temeljima sagradio današnji planinarski dom.
U svome „prvom životu“, on je nosio ime „Krajačeva kuća“, u čast Ivanu Krajaču, vizionaru koji je o njemu maštao još 1914. godine, a na Novu godinu 1927. i odabrao njegovu lokaciju pod stijenom Vučjaka s „najopširnijim i najboljim pogledom“ – na more i kvarnerske otoke „nadesno“ i „nalijevo“ na sjeverni Velebit i Zavižanske vrhove, sve do Hajdučkih kukova.
Novi dom dovršen je 1953. i iste je godine dobio podstanara – meteorološku postaju. Zapravo, u prvom je desetljeću svoga postojanja ona rasla iz klimatološke, preko sinoptičke do glavne meteorološke postaje, a meteorološki krug s mjernim instrumentima smješten je neposredno uz planinarski dom.
Postaja na Zavižanu, najsnježnija meteorološka točka Hrvatske, zabilježila je i najveću visinu snijega u Hrvatskoj otkad je mjerenja – vlastiti rekord srušila je prvog dana proljeća 2013., kada se izmjereno 322 centimetra snijega.
Danas su na PD Zavižan postavljene i web kamere preko kojih svatko u svakome trenutku može provjeriti kako je gore i ima li snijega, što ne znači da je uloga postaje manje važna. Puno se o njoj može saznati i na 630 metara dugoj Poučnoj meteorološkoj stazi, prvoj je takve vrste u Lijepoj Našoj, na kojoj je postavljeno 17 informativnih ploča.
Ali još ćete više, i o postaji i o Velebitu, saznati od meteoroloških motritelja. Taj posao na Zavižanu već tri generacije obavljaju članovi obitelji Vukušić, a Ante, koji je ovaj posao radio četiri i pol desetljeća, postao je velebitska legenda, dobri duh planine i najbolji prijatelj i domaćin planinarima koji su u domu noćili ili tek sjeli predahnuti od hodnje.
Njegove priče o debelim minusima, vjetru koji prijeteći urla da će srušiti kuću i surovim zimama na planini, ali i one o čudesnim trenucima, slikama i životu, odgojile su generacije planinara i obožavatelja Velebita. Zaljubljenik u prirodu, čovjek od planine, onaj koji s Velebitom zna i kad je umiljat i kad divlja, o njemu priča i svojim sjajnim fotografijama koje bilježe puno više od onoga što se vidi…
Meteorološki motritelj na Zavižanu, otkad je i doma i postaje, ujedno je bio i domar. Prvi je taj samotnjački posao obavljao Nikola Miškulin. U svibnju 1962. godine priključio mu se Dražen Vukušić koji je na Zavižanu ostao do umirovljenja 1996. godine, a njemu je pak od lipnja od 1972. do 1976. društvo pravila kći Štefanija, jedina zavižanska mjeriteljica kojoj je članak posvetila i Svjetska meteorološka organizacija. Nakon vojske, na Zavižan stiže i Ante, a dom, baš kao i mjerenja, Antin sin Ivan Vukušić.
Ponos Jugoslavije, sramota Hrvatske: Nekadašnje dječje odmaralište danas je opljačkana ruševina
