Zamislite drvenu splav usred Tihog oceana, kilometre otvorenog mora, vjetar u jedrima i beskonačne valove. Djeluje kao kadar iz kakva filma, zar ne? No nije riječ o fikciji, nego o hrabroj i pomalo ludoj ideji koju je u praksu proveo norveški istraživač Thor Heyerdahl sa svojom posadom na ekspediciji Kon-Tiki 28. travnja 1947. godine.
Gospodin Thor, koji bi (da je živ) 6. 10. proslavio rođendan, prije 77 godina krenuo je u pustolovinu koja je promijenila povijest. Norveški etnolog, istraživač i pustolov bio je prije svega nepopravljivi avanturist. Na putovanje od Perua do Polinezije zaplovio je kako bi dokazao tvrdnju da su se domorodački narodi Južne Amerike iz pretkolumbijskog doba mogli upustiti u duga putovanja primitivnim plovilima bez obzira na ograničenu tehnologiju. Stručnjaci tog doba smatrali su takvu ideju poprilično kontroverznom, a samo putovanje – nemogućim.
O spornoj teoriji Heyerdahl je razmišljao još od svog boravka na Fatu Hivi. Smatrao je da osamljeno Markisko otočje u Polineziji nije moglo biti naseljeno samo narodima sa zapada. Među dokazima koji su išli u prilog njegovoj tvrdnji bila je i legenda o Kon-Tiki Viracochi, domorodačkom poglavici koji je navodno otplovio zapadno od Perua u zalazak sunca na velikoj splavi od balzovine. Heyerdahl je svoja razmišljanja podijelio sa skupinom vodećih američkih antropologa, ali oni su ga hladno ignorirali. Jedan od njih, Herbert Spinden odmahnuo je rukom na Thorovo izlaganje uz riječi: "Vidi koliko daleko ćeš doći ploveći od Perua do Južnog Pacifika na splavi." Heyerdahl je opasku doživio kao izazov i počeo planirati avanturu života.
Najprije je morao pronaći posadu. To se pokazalo relativno jednostavnim i ubrzo je regrutirao spretnu petoricu s kojom je najprije otputovao u Ekvador kako bi nabavili drvo za splav, a potom u Peru, gdje se rodio Kon-Tiki. Splav od devet glavnih drvenih trupaca nastala je od balzovine i borovine duljine 13,5 metara, povezanih užadi od konoplje. Od američke vojske posada je nabavila navigacijske instrumente i radioopremu, kao i vreće za spavanje, konzerve hrane i drugu opremu. Gerd Vold iz norveškog veleposlanstva u Washingtonu dobrovoljno se javio za posao tajnika koji će, između ostalog, koordinirati između ljudi na splavi i onih na obali.
Knut Haugland, Bengt Danielsson, Erik Hesselberg, Torstein Raaby i Herman Watzinger bili su članovi posade koje je Thor odabrao zbog iznimne hrabrosti i spremnosti na avanturu. Herman Watzinger i Thor Heyerdahl upoznali su se sasvim slučajno u New Yorku. Watzinger je bio inženjer termodinamike koji je u SAD-u proučavao rashladnu tehnologiju.
Erik Hesselberg bio je Heyerdahlov blizak prijatelj iz djetinjstva i školovani mornar koji je proveo pet godina u trgovačkoj floti. Erik je bio jedini član posade s pomorskim iskustvom. Osim što je navigirao splav na putovanju, zahvaljujući kreativnoj žici oslikao je i jedro Kon-Tikija.
Knut Haugland bio je telegrafist koji se dokazao tijekom Drugog svjetskog rata u Rjukanu, a na putovanju Kon-Tikijem spasio je Hermana Watzingera od utapanja. I Torstein Raaby bio je sličnog kova kao Haugland. Pokazao je hrabrost u iznimno teškim, ratnim uvjetima. Bengt Danielsson bio je antropolog na Sveučilištu u Uppsali koji je pokazao velik znanstveni interes za Heyerdahlovom teorijom migracije. Danielsson je bio šesti član ekspedicije – i jedini koji je govorio španjolski. Šestorici hrabrih muškaraca pridružila se i papiga Lorita, koja se, nažalost, nije s njima vratila.
Hesselberg je imao navigacijske vještine, ali nitko u grupi nije znao jedriti, a još manje kako upravljati splavi. No krenuli su s optimističnim vjerovanjem kako će naučiti upravljati Kon-Tikijem po putu te da će istočni vjetrovi i Humboldtova struja odraditi svoje i pomoći im do Polinezije. Vodeći stručnjaci iz antropologije i pomorstva nisu vjerovali da bi splav mogla stići do odredišta. Neki su čak upozoravali da će se splav raspasti za desetak dana i da je ekspedicija čisto samoubojstvo. No stručnjaci su pogriješili.
Nošen Humboldtovom strujom, Kon-Tiki je plovio 101 dan po nemirnom oceanu i prevalio 6980 kilometara prosječnom brzinom od oko 1,5 čvorova. Splav je podnijela težinu šestorice muškaraca, ali i dosta prehrambenih sitnica poput 56 kanistara s više od 1000 litara vode, dvjestotinjak kokosovih oraha, slatkoga krumpira te drugog voća i povrća. Istraživači su se uglavnom hranili ribom koju su lovili putem, uključujući i meso morskih pasa.
Thor Heyerdahl avanture je opisao u knjizi Kon-Tiki, koja je prevedena na 70 jezika, a po kojoj je snimljen dokumentarni film koji je 1951. osvojio Oscara. Po njegovoj pustolovini norveški filmaši Espen Sandberg i Joachim Rønning 2012. napravili su dugometražni film Kon-Tiki, koji se smatra jednim od najskupljih projekata u norveškoj kinematografiji.
Na 370 metara nadmorske visine: Kako je zapušteni vojni objekt usred nacionalnog parka postao predivni planinarski dom
