Galerija
Narod Igbo su autohtoni stanovnici jugoistočne Nigerije i jedna od najvećih afričkih etničkih skupina, čiji pripadnici žive i u Kamerunu, Gabonu i Ekvatorijalnoj Gvineji. Njihova kultura, umjetnost i običaji kriju brojne zanimljivosti. Tradicionalno društvo Igbo temeljilo se na obiteljskim zajednicama bez centralizirane vlasti. Društvo je bilo izrazito demokratsko, s jasno definiranim ulogama koje su dijelili muškarci i žene. Ugled se nije temeljio samo na dobi, već i na postignućima, kao i doprinosima zajednici. Žene su oduvijek imale snažnu društvenu i političku ulogu, posebno kroz ženske udruge i tržišnu trgovinu, a njihova organiziranost omogućila je i povijesni otpor britanskoj kolonijalnoj vlasti tijekom tzv. Ženskog rata 1929. godine. Tom su se prilikom žene u jugoistočnoj Nigeriji digle na masovni prosvjed protiv britanske kolonijalne vlasti jer su Britanci pokušali uvesti nove poreze i ograničiti gospodarsku neovisnost žena. Tisuće žena organizirale su se, prosvjedovale i koristile tradicionalne oblike otpora kako bi se suprotstavile nepravdi: marširale su, pjevale i plesale, blokirale su rad sudova i administracije, napadale simbole kolonijalne moći i jasno poručile da ne pristaju na nove poreze i nepravdu. Iako je kolonijalna vlast odgovorila nasiljem, žene su na kraju izborile ukidanje poreza i promjene u načinu upravljanja.
Savez obitelji
Brak kod Igboa nije isključivo privatna stvar dvoje ljudi, već savez dviju obitelji. Djeca pripadaju očinskoj lozi, iako majčina obitelj ostaje važna tijekom cijelog života. Zanimljivo je da su u nekim zajednicama postojali posebni oblici braka, uključujući brakove između žena, u svrhu očuvanja obiteljske loze. Tradicionalno gospodarstvo temeljilo se na samoodrživoj poljoprivredi i uzgoju kultura kao što su jam, kasava i taro, dok su proizvodi od palme predstavljali najvažniji izvor prihoda. Trgovina je imala ključnu ulogu, osobito među ženama, koje su dominirale lokalnim tržnicama. Visoka stopa pismenosti pomogla je narodu Igbo da se istaknu kao poduzetnici i trgovci.
Božica zemlje
Iako je danas velik dio Igboa kršćanske vjere, tradicionalna religija i dalje ima snažan kulturni utjecaj. U njezinu središtu nalazi se Ala (ili Ana) – božica zemlje, koja simbolizira i moralni poredak, zakon i zajednicu. Život, smrt i ponovno rođenje shvaćaju se kao kontinuirani ciklus u kojem preci imaju aktivnu ulogu u životu.
Umjetnost Igboa iznimno je raznolika i poznata po maskama, skulpturama i oslikanim kućama mbari, koje su se gradile kao ritualni čin pomirenja s njihovim božanstvima. Posebno su značajni arheološki nalazi brončanih skulptura iz 9. stoljeća, koji svjedoče o visokoj razini tehničkog i umjetničkog znanja. Umjetnost je često bila prolazna – kuće mbari nakon dovršetka namjerno su se prepuštale propadanju, čime se naglašavala ideja stalne obnove.
Tjedan od četiri dana
U kulturi Igbo vrijeme nije samo niz datuma, već ritam energije koji se osjeća u svakodnevnom životu. Tradicionalni kalendar temelji se na četiri dana u tjednu – eke, orie, afor i nkwo – koji se neprestano izmjenjuju i određuju kada je najbolje započeti nešto novo, usporiti, graditi ili se povezivati s drugima. Eke je sveti dan i u mnogim mjestima vrijedi kao dan odmora od teškog fizičkog rada, trgovine ili putovanja, slično kao nedjelja u kršćanskoj tradiciji. Svaka četiri dana dolazi dan pauze pa nema fiksnog vikenda. Odmor je češći, ali kraći. Ne poštuju sve zajednice Igbo eke jednako strogo - negdje je to potpuni neradni dan, negdje je samo simboličan dan poštovanja koji se obilježava samo duhovno, ali ne i praktično.
Novi dan počinje zalaskom sunca, a ne u ponoć, što znači da, kada sunce zađe, počinje sljedeći dan. Primjerice, ako je danju afor, nakon zalaska sunca ulazi se u nkwo. Svaki dan povezan je s jednim elementom prirode i simbolično s jednim prstom na ruci jer se vjeruje da se svemir ogleda u ljudskom tijelu. Eke je tako dan početka i odluka te je povezan s kažiprstom, orie je introspektivan dan brige o sebi, vezan uz srednji prst, afor je najpraktičniji dan, usmjeren na rad i stabilnost, povezan s prstenjakom, dok nkwo, dan komunikacije i kretanja, pripada malom prstu. Zajedno ti dani tvore uravnotežen ritam djelovanja u kojem svaki dan ima svoju posebnu ulogu.
Priča o kornjači Katarini: Draguljčić koji je u Noći muzeja povezao generacije, jezike i ljubav prema rovinjskoj baštini
