Eiffelov toranj, Louvre, Montmarte, Notre Dame – Pariz je kao što i sami znate, prebogat znamenitostima. No isto tako, Pariz je grad nebrojenih pekara, tako da kad neka pekara u gradu svjetlosti bude proglašena najboljom, to automatski znači da je i među najboljima na svijetu. E pa, koja je tajna izrade najboljeg kruha, otkrili smo na portalu Matador Network, odakle i donosimo sljedeću priču.
Francuski kruh je putovanje za osjetila. Vidite zlatno smeđu boju i osjećate toplinu bageta tek izvađenog iz pećnice. Osjetite njegov ukusan miris. Čujete kako kora puca dok otkidate komad. I na kraju kušate kruh koji je hrskav i mekan na svim pravim mjestima. Uostalom, Postoji razlog zašto se legendarni baget natječe za status Svjetske baštine UNESCO-a.
Pravljenje kruha je jednostavan proces. Potrebna su samo četiri sastojka: brašno, voda, sol i kvasac. Također su potrebne samo četiri faze proizvodnje: miješenje, fermentacija, oblikovanje i pečenje. Ipak, nije svaki kruh jednak, što dobro zna Damien Dedun, koji je 2017. dobio nagradu za najboljeg francuskog pekara, a čiji je baget proglašen najboljim u Parizu i ove, 2022. godine.
Četiri vrste kruha koje jedu najdugovječniji i najzdraviji ljudi na svijetu
+0
“Dobar kruh treba izgledati tako da ga odmah poželite pojesti”, kaže Dedun. “Zlatna boja, sa sjajnom koricom i prozračnom unutrašnjošću”. Kada je riječ o okusu, "trebali biste moći otkriti arome pšenice i fermentacije", objašnjava.
Po boji se najbrže prosuđuje kvaliteta kruha. “Domaći kruh prepoznajemo po crvenoj nijansi koja je posljedica karamelizacije tijesta. Šećeri koji se nalaze u brašnu moraju se razgraditi da bi se dobila ova boja, a tijesto mora dugo fermentirati”, kaže Dedun. Kruh koji dolazi smrznut iz tvornice nema ovu nijansu jer "industrijski proizvođači kruha samo koriste više kvasca kako bi ubrzali proces." Zbog toga kruh postaje manje ukusan.
Nažalost, unatoč tome što Francuzi jako vole svoj kruh, tradicija proizvodnje kruha u Francuskoj je ugrožena. Svake godine zatvori se 1200 pekara, velikim dijelom zbog konkurencije jeftinijih supermarketa i trgovačkih lanaca. Pekari su prisiljeni smanjivati troškove, ugrožavajući kvalitetu svojih proizvoda. “Po mom mišljenju, vrlo je malo majstora koji istinski vladaju pekarstvom”, kaže Dedun. “Većina šteti kupnjom gotovih smjesa brašna punjenih aditivima.”
Međutim, kako se organska i prirodna hrana počela vraćati u modu, došlo je i do promjene načina razmišljanja nove generacije pekara. “Raste svijest i sve je veći broj mladih motiviran da ponovno nauče kako postići fermentaciju prirodnim kvascem, što je bitno za pravljenje dobrog kruha”, kaže Dedun.
A ako se uskoro zateknete u Parizu, Dedunov slavni baget pronađite u pekarnici Frédéric Comyn na adresi 88 Rue Cambronne, svaki dan od 7 do 20 sati.
