Na današnji dan, 3. veljače 1959. godine, u zrakoplovnoj nesreći poginuli su američki glazbenici Buddy Holly, Ritchie Valens i Big Bopper (J.P. Richardson) te pilot Roger Peterson. O toj je tragediji 1971. godine Don McLean napisao pjesmu American Pie, zbog koje je dan nesreće u povijesti rock 'n' rolla ostao zapamćen kao "the day the music died" - "dan kada je umrla glazba".
Buddy Holly, Ritchie Valens i Big Bopper bili su na turneji Winter Dance Party – 24 koncerta u 24 dana, a s ostalim glazbenicima s kojima su dijelili pozornicu, poput Carla Buncha, Dion and the Belmonts, Frankieja Sarda, Tommyja Allsupa i Waylona Jenningsa - putovali su autobusom.
Pismo-glava
Bio je to preuređeni školski bus koji nije imao grijanje, a i stalno se kvario, pa je Holly, kojem je dosadilo truckanje i želio se odmoriti i oprati rublje, nakon nastupa u Surf Ballroomu u Clear Lakeu odlučio unajmiti mali avion četverosjed da ih preveze do sljedećeg odredišta - Farga u Sjevernoj Dakoti.
Big Bopper je "osvojio" jedno od tri mjesta na letu zahvaljujući tome što je bio bolestan, a Allsup i Valens odigrali su pismo-glava za treće slobodno mjesto. Nakon žljeba, Holly je zadirikivao Jenningsa i u šali mu rekao da se nada da će se smrznuti u autobusu, na što mu je ovaj odgovorio riječima koje će ga "progoniti zauvijek": "Nadam se da će se tebi srušiti avion."
Beachcraft Bonanza srušila se nekoliko minuta nakon polijetanja u blizini Mason Cityja zbog slabe vidljivosti i loših vremenskih uvjeta u kojima je pilot izgubio kontrolu nad zrakoplovom. Ostali glazbenici stigli su ujutro svojim nikakvim autobusom u Fargo i saznali za tragediju. Do tada su se o njoj razvikali i mediji pa je supruga Buddyja Hollyja vijest čula na radiju, nakon čega je uvedena praksa da se prvo obavijesti obitelj.
Buddy Holly bio je jedan je od prvih glazbenika kojemu je pripalo mjesto u Kući slavnih rock ‘n’ rolla, a 2001. ondje mu se pridružio i Ritchie Valens. Najveća tragedija u povijesti tada sasvim mladog rock ‘n’ rolla postala je tema više dokumentarnih i biografskih filmova, ali najveći omaž poginulim glazbenicima i sjećanje na proljeće rock ‘n’ rolla koje je ovom tragedijom i završilo, i nakon čega je čitav žanr uplovio u mračnije vode, bez sumnje je pjesma Dona McLeana.
Bolje ga je zaobići? Grad koji je na meti kritika Amerikanaca jer se u njemu ništa ne događa
