Na visoravni Alashan u sjeverozapadnoj Kini pronaći ćete pustinju kakva ne postoji nigdje drugdje na svijetu: dine Badain Jarana ispresijecane su brojnim jezerima. Ondje je i dom najviše dine koja se penje do 460 metara visine, a naći ćete i najveću koncentraciju raspjevanog pijeska.
Ne, nisu duhovi
O pijesku u Kini koji proizvodi čudne zvukove govorio je još Marko Polo, kada je na jednom od svojih putovanja začuo neobično zujanje, mrmljanje i uzdisanje. Najprije je pomislio da se radi o duhovima ili kakvim zlim silama, ali dine proizvode neobičnu glazbu koja se čuje kilometrima daleko svojim kretanjem. Pri tome razlikujemo tiše i glasnije pustinje, kao i one koje proizvode više i dublje tonove, što ovisi o veličini zrnca pijeska. Zvuk stvara upravo njihovo sudaranje dok se kreću – iako svako zrno proizvede udar koji bi sam bio potpuno nečujan, u društvu ostalih dobiva se zvuk milijardi minijaturnih bubnjeva. Na mjestima gdje ima više vjetra, pustinje će biti glasnije – a Badain Jaran ima najveću površinu raspjevanog pijeska.
Kao fatamorgana
Jezera i njihovi izvori u pustinji Badain Jaran mogu se činiti kao fatamorgana, ali radi se o geografskoj posebnosti koja fascinira posjetitelje. Otprilike 100 jezera smjestilo se između ogromnih pješčanih dina između kojih pasu životinje, a ptice lete prema slanoj vodi na čijoj se površini zrcali zlatni pijesak.
Mnogi se istraživači slažu da jezera nastaju od podzemnih voda koje se skupljaju ispod pijeska, ali zanimljivo kako su većinom slana, a ne slatka, kako bi se očekivalo. Neki pak znanstvenici ukazuju na čimbenike kao što su oborine i topljenje snijega te da su jezera logična posljedica. Bez obzira na to kako su nastala, jezera pustinje Badain Jarana čine nevjerojatan prizor.
Ljetovanje u srcu sezone: "Krenuo sam s obitelji u suprotnom smjeru od Jadrana i nisam pogriješio"
