Galerija
31. listopada 1954. godine. Dan prije Svih svetih. Zagrepčani su se tog nedjeljnog jutra probudili sa željom da odu na plac, naprave ukusan ručak, opuste se, posjete prijatelje i rodbinu, ali i obiđu grobove voljenih. Nitko nije slutio što će se zbiti na ulicama njihova grada.
U to vrijeme s Mirogoja je vozio tramvaj broj 13. Oko pola devet ujutro vozač Zagrebačkog električnog tramvaja krenuo je u kolima broj 21 i modelu M-24 prema Gupčevoj zvijezdi. U tramvaju je vozio 56 osoba.
Spuštajući se po strmoj mirogojskoj pruzi, vozač je otpustio ručnu kočnicu i htio uključiti tračničku. Kad je shvatio da tračnička kočnica ne radi, tramvaj je jurio nizbrdo otprilike 80 kilometara na sat. Iako je pokušao ponovo uključiti ručnu uz ispuštanje pijeska, nije bilo pomoći.
Na sat i pol od Hrvatske: Savršeni grad iz kojeg nije tako lako izići
Tramvaj je išao brzinom pet puta većom od dopuštene. Na zadnjem zavoju kod bolnice izletio je iz tračnica, okrenuo se nekoliko puta oko svoje osi, odskočio na drugu stranu ulice, iščupao iz korijena nekoliko stabala i na koncu udario u željezni stup.
U nesreći je život izgubilo 19 osoba, a 37 putnika zadobilo je teško ozljede.
Naknadna istraživanja pokazala su da su tramvajska kola 21 toga jutra već imale sudar. Tramvaj je zahvatio i prevrnuo zaprežna kola na uglu kod Degenove ulice i Medveščaka. S obzirom na to da se nije mogla opaziti veća šteta na tramvaju, vozač je nastavio voziti prema Mirogoju.
Ta se tragedija smatra najvećom i najsmrtonosnijom tramvajskom nesrećom u povijesti Zagreba i Hrvatske. Zbog nje je obustavljen tramvajski promet prema Mirogoju čak 10 godina.
Nova tramvajska linija privremeno je uspostavljena 1964. godine s motornim kolima i modernim kočnicama, no ugašena je tri godine kasnije, točnije 15. svibnja 1967. godine. Do posljednjeg počivališta na Mirogoju otad se ide autobusima.
Jadranski cunami: Dan kada je divlje more uhvatilo ljude na spavanju, izvuklo ih iz kuća i potapalo brodove
